Kao roditelj tinejdžera, jeste li se uhvatili da gledate svoje dijete, pitajući se “Zašto bi to učinio?” Od promjena raspoloženja do rizičnih ponašanja, “normalno” ponašanje tinejdžera može biti zbunjujuće i razdražujuće.
Istraživanje otkriva da obrasci razvoja mozga tinejdžera igraju značajnu ulogu u oblikovanju ponašanja. Drugim riječima, postoji biološki razlog zašto se tinejdžeri često ponašaju tako kako se ponašaju.
Znanost o razvoju mozga otkriva zašto su adolescenti osjetljivi na nova iskustva i utjecaje, kako pozitivne tako i negativne. To tinejdžerske godine čini razdobljem velikih obećanja, ali i potencijalnog rizika, posebno za ovisnost. Zato je sprječavanje i odgađanje upotrebe supstanci u to vrijeme tako važno za njihovo dugoročno zdravlje.
Razvoj mozga tinejdžera
Od rane adolescencije do sredine ili kasnih 20-ih, mozak se razvija donekle neravnomjerno. Dijelovi mozga koji se prvi razvijaju su oni koji kontroliraju fizičku aktivnost (mali mozak), emocije (amigdala) i motivaciju (nucleus accumbens). Prefrontalni korteks, koji je odgovoran za kontrolu impulsa, razumnije mišljenje i dobru prosudbu, razvija se kasnije.
Ovaj obrazac razvoja tinejdžerskog mozga pomaže objasniti neke zajedničke osobine ponašanja tinejdžera:
- Poteškoće sa suzdržavanjem ili kontroliranjem emocija
- Sklonost velikom uzbuđenju, istraživanju i novim aktivnostima
- Neadekvatno planiranje i ograničena prosudba
- Rizičnije, impulzivnije ponašanje
Budući da se prefrontalni korteks – ili nečiji ‘glas razuma’ – razvija posljednji, lakše je razumjeti zašto su tinejdžeri toliko vođeni emocijama, uzbuđenjem i kratkoročnom nagradom. To dovodi do nepredvidivog — a ponekad i rizičnog — ponašanja.
Nažalost, mozak u razvoju također je osjetljiviji od mozga odraslih na oštećenja od vanjskih utjecaja. To znači da uporaba supstanci tijekom tinejdžerskih godina stvara izraženiji rizik od neposredne i trajne štete.
Učinci uporabe opojnih tvari na mozak u razvoju
Pronalaženje načina za zadovoljenje naših različitih potreba i želja dio je života. To je jedna od mnogih vještina koje se usavršavaju tijekom tinejdžerskih godina. Ali kada se opojne tvari koriste da bi se zadovoljile potrebe i da bi se osjećali dobro, to ometa prirodni tjelesni I mentalni razvoj.
Mozak se sastoji od milijardi živčanih stanica. Živci kontroliraju sve, od toga kada srce kuca do onoga što vaš tinejdžer osjeća, misli i radi. To čine slanjem električnih signala po cijelom tijelu. Signali se prenose od živca do živca pomoću kemijskih glasnika koji se nazivaju neurotransmiteri.
Neki od signala koje neurotransmiteri šalju uzrokuju osjećaje zadovoljstva ili ugode. Ove prirodne pojave način su na koji tijelo osigurava da tražimo više onoga što nam čini da se osjećamo dobro. Na primjer, kada pojedemo nešto ukusno, neurotransmiteri nam govore da se osjećamo dobro. Traženje više ovog zadovoljstva pomaže nam da ne umremo od gladi.
Glavni neurotransmiter poruke “osjećaj se dobro” zove se dopamin. Opojne tvari preopterećuju mozak dopaminom — uzrokuju da sustav šalje previše signala “osjećaj se dobro”. Kao odgovor, mozak pokušava ispraviti ravnotežu propuštajući manje signala “osjećaj se dobro”. Kako vrijeme prolazi, mozak treba sve više i više opojnih tvari kako bi osjetio njezino pozitivno djelovanje. Ovaj učinak poznat je kao tolerancija, a može biti posebno opasan u slučaju droga poput heroina i kokaina.
Učinci opojnih tvari na mozak ne prestaju samo kada tvar nestane. Kada osoba prestane uzimati opojnu supstancu, razina dopamina ostaje niska neko vrijeme. Mogu se osjećati potišteno, splasnuto i nesposobni iskusiti prirodne užitke u životu. Mozak će na kraju sam uspostaviti ravnotežu dopamina, ali za to treba vremena. To može potrajati od nekoliko sati do dana ili čak mjeseci, ovisno o vrsti opojne tvari, duljini i količini uporabe i osobi. Budući da tinejdžeri imaju pretjerano aktivan impuls traženja zadovoljstva i manju sposobnost razmatranja posljedica, posebno su ranjivi kada je riječ o nikotinu, alkoholu ili drogama. A budući da se interni sustavi još uvijek razvijaju, sposobnost tinejdžera da se vrati u normalu nakon uzimanja tvari može biti ugrožena zbog toga kako tvari utječu na mozak, čineći tinejdžere ranjivijima od odraslih za razvoj ovisnosti.
