SINTEZNA ANALIZA POTREBA ZAJEDNICE

Rizični čimbenici ovisnosti i rizičnih ponašanja među djecom i mladima

Integrirani uvid iz savjetodavne prakse, populacijskih istraživanja, kliničkih i lokalnih studija

1. Uvod: svrha i metodološki okvir sinteze

Ova sintezna analiza potreba zajednice izrađena je objedinjavanjem nalaza iz više komplementarnih analiza koje obuhvaćaju različite razine uvida u rizična ponašanja i ovisnosti među djecom i mladima. Cilj sinteze nije puko navođenje podataka, već njihovo smisleno povezivanje u cjelovit prikaz stvarnih potreba zajednice.

U sintezu su integrirane sljedeće analize:

Analiza korisnika CheckPoint centra Zagreb (HUHIV) – temeljena na gotovo 20.000 individualnih savjetovanja provedenih u razdoblju od 12 godina, s detaljnim uvidom u rizična spolna ponašanja, uporabu alkohola i droga, mentalno zdravlje i komorbiditete.
Populacijska analiza temeljena na ESPAD 2024 (HZJZ) – nacionalni i europski usporedni podaci o prevalenciji alkohola, droga i rizičnih ponašanja među učenicima u dobi 15–16 godina.
Kliničko-preventivni uvidi u uporabu kokaina i psihostimulansa – s naglaskom na postpandemijsko spuštanje dobi eksperimentiranja, kombiniranje supstanci i brzu eskalaciju štete.
Lokalna analiza ponašajne ovisnosti o kockanju među srednjoškolcima – istraživanje provedeno u zagrebačkim srednjim školama koje kvantificira razmjere, obrasce i rizične profile kockanja.
Uz navedene kvantitativne i kliničke izvore, sinteza uključuje i kvalitativno mapiranje potreba lokalne zajednice u području prevencije ovisnosti i smanjenja šteta, provedeno kroz analizu postojećih usluga, iskustava stručnjaka i praktičara te obrazaca rizičnih ponašanja u radu s mladima i drugim skupinama u riziku. Ovaj izvor omogućuje uvid u stvarne praznine sustava, ranu dinamiku razvoja rizičnih ponašanja te ograničenja postojećih preventivnih odgovora, čime dodatno produbljuje interpretaciju populacijskih i savjetodavnih nalaza.

Ovakav višerazinski pristup omogućuje povezivanje makro-trendova s mikro-iskustvima mladih, čime se dobiva realna slika potreba zajednice.

2. Rani početak i visoka prevalencija rizičnih ponašanja

(ESPAD + CheckPoint)

Sinteza svih analiza jasno pokazuje da rizična ponašanja među mladima započinju rano i zahvaćaju velik dio populacije.

Prema populacijskim podacima:

87 % učenika (15–16 godina) konzumiralo je alkohol barem jednom u životu,
56 % pilo je alkohol u posljednjih 30 dana,
44 % imalo je barem jedno iskustvo opijanja.

Ovi brojčani pokazatelji izravno se nadovezuju na savjetodavnu praksu CheckPoint centra, gdje se velik dio mladih javlja upravo zbog posljedica rizičnih odluka donesenih u kontekstu alkohola (rizični spolni odnosi, potreba za testiranjem, osjećaj gubitka kontrole, anksioznost).

Sinteza ova dva izvora potvrđuje da se ne radi o izoliranim incidentima, već o normativnom obrascu ponašanja s visokim potencijalom štete, što jasno opravdava potrebu za ranom i sustavnom prevencijom.

Nalazi mapiranja potreba lokalne zajednice dodatno potvrđuju da mladi često ulaze u rizična ponašanja prije nego što ona postanu vidljiva formalnim sustavima (škola, zdravstvo, socijalna skrb). Stručnjaci iz prakse ističu da se rani obrasci rizičnih ponašanja razvijaju postupno, kroz normalizirane socijalne situacije i digitalno okruženje, te da u toj fazi najčešće ne dolazi do pravovremene preventivne reakcije. Ovi kvalitativni uvidi nadopunjuju populacijske podatke ukazujući da je rana prevencija ključna upravo u razdoblju kada ponašanja još nisu prepoznata kao problem.

3. Alkohol kao temeljni i normalizirani rizični čimbenik

(ESPAD + CheckPoint)

U svim analizama alkohol se pojavljuje kao najraširenije i društveno najprihvaćenije sredstvo ovisnosti među mladima.

Populacijski podaci ukazuju na visoku učestalost konzumacije, dok savjetodavni uvidi pokazuju da alkohol:

smanjuje sposobnost procjene rizika,
djeluje kao snažan okidač rizičnih spolnih ponašanja,
često prethodi ili prati uporabu drugih supstanci.

U tom smislu alkohol djeluje kao “ulazni” rizik koji povezuje različite oblike ovisnosti i rizičnih ponašanja. Sinteza pokazuje da učinkovita prevencija mora ići dalje od informiranja te uključivati razvoj konkretnih vještina donošenja odluka u situacijama socijalnog i emocionalnog pritiska.

Mapiranje potreba lokalne zajednice pokazuje da je alkohol duboko ukorijenjen u društvene norme te da se u praksi rijetko prepoznaje kao rizično ponašanje, osobito u adolescentskoj dobi. Stručnjaci naglašavaju da upravo ta društvena prihvaćenost alkohola često djeluje kao ulazna točka za druga rizična ponašanja, uključujući uporabu droga, rizična spolna ponašanja i kombiniranje supstanci. Ovaj nalaz dodatno potvrđuje potrebu za preventivnim pristupima koji se ne temelje isključivo na informacijama, već na razvoju vještina procjene rizika i donošenja odluka u realnim životnim situacijama.

4. Droge i psihostimulansi: dostupnost, normalizacija i novi obrasci

(ESPAD + CheckPoint + klinički uvidi)

Prema ESPAD 2024:

16 % učenika ima iskustvo uporabe neke ilegalne droge,
15 % koristi kanabis,
11 % inhalante,
2–3 % kokain, iznad europskog prosjeka.

Kliničko-preventivni uvidi dodatno pokazuju da se nakon pandemije:

dob prvog eksperimentiranja s drogama spušta,
prvi kontakti s kokainom bilježe već u dobi 14–15 godina,
sve češće se javlja kombiniranje alkohola i psihostimulansa.

U CheckPoint savjetovanjima uporaba droga često je povezana s rizičnim spolnim ponašanjima, mentalnim poteškoćama i potrebom za daljnjim upućivanjem. Sinteza ova tri izvora jasno ukazuje na potrebu ciljanih preventivnih sadržaja o psihostimulansima i polikonzumaciji, a ne samo općih poruka o drogama.

Kvalitativni nalazi mapiranja ukazuju da se uporaba droga u praksi rijetko pojavljuje izolirano, već kao dio šireg obrasca rizičnih ponašanja, često povezanog s emocionalnim poteškoćama, stresom i socijalnim pritiscima. Stručnjaci iz zajednice naglašavaju da mladi često imaju fragmentarno ili pogrešno znanje o posljedicama uporabe psihostimulansa, što dodatno povećava rizik eskalacije štete. Ovi nalazi potvrđuju potrebu za ciljanim preventivnim sadržajima koji adresiraju konkretne obrasce uporabe i kombiniranja, a ne samo općenite poruke o drogama.

5. Ponašajne ovisnosti: kockanje kao masovno, normalizirano i „nevidljivo“ ponašanje

(lokalno istraživanje + ESPAD kontekst)

Jedan od najsnažnijih nalaza sinteze odnosi se na ponašajne ovisnosti, osobito kockanje i klađenje među srednjoškolcima.

Lokalno istraživanje pokazuje da:

86,4 % učenika sudjelovalo je u barem jednoj aktivnosti kockanja u posljednja tri mjeseca,
40,7 % u ozbiljnijim oblicima,
13,8 % već pokazuje obilježja potencijalno rizičnog kockanja.

ESPAD podaci dodatno potvrđuju da je 18 % učenika sudjelovalo u igrama na sreću u posljednjih 12 mjeseci, dok je digitalno okruženje ključni kanal dostupnosti.

Sinteza pokazuje da je kockanje:

društveno normalizirano,
često percipirano kao bezazlena zabava,
teško prepoznatljivo zbog izostanka fizičkih znakova,
što ga čini jednim od najpodcjenjenijih, ali najraširenijih oblika ovisnosti među mladima.

Mapiranje potreba lokalne zajednice dodatno naglašava da su ponašajne ovisnosti često nedovoljno prepoznate u ranoj fazi, upravo zbog izostanka vidljivih fizičkih znakova i društvene normalizacije. U praksi se kockanje i slična ponašanja često percipiraju kao zabava ili prolazna faza, dok se intervencije pokreću tek kada su posljedice već značajne. Ovi nalazi nadopunjuju kvantitativne podatke ukazujući na potrebu za jačanjem rane detekcije i osvještavanja ponašajnih ovisnosti kao ozbiljnog javnozdravstvenog problema.

6. Digitalno okruženje kao zajednički pojačivač rizika

(ESPAD + kockanje + klinički i savjetodavni uvidi)

Digitalni kontekst snažno prožima sve analizirane oblike rizičnih ponašanja:

71 % učenika provodi više od 2 sata dnevno na društvenim mrežama,
43 % mladića svakodnevno igra videoigre,
online sadržaji često normaliziraju kockanje, uporabu supstanci i rizične stilove života.

Digitalno okruženje tako djeluje kao:

kanal dostupnosti,
prostor normalizacije,
pojačivač vršnjačkog utjecaja.

Ovi nalazi jasno upućuju na potrebu preventivnih intervencija koje uključuju medijsku i digitalnu pismenost kao sastavni dio prevencije ovisnosti.

Kvalitativna analiza iz mapiranja potreba pokazuje da digitalno okruženje nije samo kanal dostupnosti, već i ključni prostor oblikovanja stavova i normi vezanih uz rizična ponašanja. Stručnjaci ističu da mladi često dobivaju nepotpune ili netočne informacije putem digitalnih sadržaja, što doprinosi podcjenjivanju rizika i normalizaciji štetnih obrazaca. Ovi nalazi dodatno potvrđuju važnost medijske i digitalne pismenosti kao sastavnog dijela prevencije ovisnosti.

7. Mentalno zdravlje, stres i samoregulacija

(CheckPoint + klinički uvidi)

U savjetodavnoj praksi CheckPoint centra jasno se uočava povezanost rizičnih ponašanja s:

anksioznošću i stresom,
poteškoćama u regulaciji emocija,
osjećajem pritiska i nesigurnosti.

Klinički uvidi potvrđuju da mladi često koriste supstance ili rizična ponašanja kao strategiju samoregulacije, što jasno pokazuje da prevencija ovisnosti mora uključivati sustavni rad na razvoju socioemocionalnih i životnih vještina.

Mapiranje potreba lokalne zajednice jasno potvrđuje da rizična ponašanja često imaju funkciju strategije samoregulacije u uvjetima stresa, emocionalne nesigurnosti i socijalne izolacije. Stručnjaci iz prakse naglašavaju da mladi često nemaju razvijene alternativne mehanizme suočavanja, što povećava njihovu ranjivost. Ovaj nalaz dodatno potkrepljuje potrebu da prevencija ovisnosti bude usmjerena na razvoj socioemocionalnih i životnih vještina, a ne isključivo na informiranje o rizicima.

8. Sustavi podrške: visoka potreba, ali kasna intervencija

(CheckPoint + klinički uvidi)

Podatak da je gotovo 20.000 mladih prošlo individualna savjetovanja u CheckPoint centru u posljednjih 12 godina snažno potvrđuje:

visoku potrebu za podrškom,
povjerenje mladih u dostupne i diskretne oblike pomoći.

Istodobno, analize pokazuju da se mladi u sustave pomoći često uključuju tek:

nakon eskalacije problema,
putem zdravstva ili socijalne skrbi,
rjeđe kroz školski sustav.

To ukazuje na potrebu jačanja ranog prepoznavanja, samopomoći i pravovremene podrške.

Mapiranje potreba ukazuje da, iako u zajednici postoje određeni oblici prevencije i podrške, oni su često fragmentirani, ograničenog dosega i nedovoljno povezani s drugim sustavima (mentalno zdravlje, obrazovanje, socijalna skrb). U praksi to rezultira time da se mladi u sustave pomoći uključuju tek nakon eskalacije problema. Ovi nalazi dodatno naglašavaju potrebu za dostupnim, niskopražnim i integriranim oblicima podrške koji omogućuju pravovremenu intervenciju.

9. Ključne sintezne potrebe zajednice

Integracijom svih analiza identificiraju se sljedeće krovne potrebe zajednice:

Rana, kontinuirana i razvojno prilagođena prevencija
Smanjenje normalizacije alkohola, droga i kockanja
Prevencija kombiniranja supstanci i ponašanja
Razvoj životnih i socioemocionalnih vještina
Adresiranje digitalnih i online rizika
Rana detekcija „nevidljivih“ ponašajnih ovisnosti
Jačanje uloge roditelja i škola
Dostupni, povjerljivi i mladima prihvatljivi oblici podrške
Jačanje kapaciteta zajednice za rano prepoznavanje i koordinirano reagiranje,
Razvoj integriranih preventivnih pristupa koji povezuju prevenciju ovisnosti, mentalno zdravlje i socijalnu podršku.

10. Zaključak sinteze

Ova sintezna analiza, temeljena na jasno identificiranim i međusobno povezanim analizama, potvrđuje da su ovisnosti i rizična ponašanja među djecom i mladima raširena, ranog početka i međusobno isprepletena. Kombinacija populacijskih podataka, savjetodavne prakse i kliničkih uvida pruža snažan, empirijski utemeljen temelj za razvoj integriranih, inovativnih i mladima prilagođenih preventivnih programa koji odgovaraju stvarnim potrebama zajednice.

CILJEVI I MJERE PREVENCIJE

Temeljeni na sinteznoj analizi potreba zajednice

OPĆI CILJ

Smanjiti rizična ponašanja i ovisnosti među djecom i mladima jačanjem zaštitnih čimbenika kroz integrirane, pravovremene i razvojno prilagođene preventivne intervencije u zajednici, temeljene na stvarnim obrascima ponašanja i identificiranim prazninama postojećih sustava podrške.

SPECIFIČNI CILJEVI I MJERE PREVENCIJE

1. Odgoditi rani početak rizičnih ponašanja u adolescenciji

Polazište iz sinteze
Rizična ponašanja (alkohol, droge, kockanje) započinju vrlo rano – često već prije ili na početku srednje škole.

Specifični cilj 1

Smanjiti rani ulazak djece i mladih u rizična ponašanja.

Mjere prevencije

razvoj preventivnih programa usmjerenih na djecu viših razreda osnovne škole i prve razrede srednje škole
razvoj sadržaja prilagođenih dobi, razini zrelosti i realnim situacijama mladih
kontinuirana prevencija kroz više razvojnih faza, a ne jednokratne intervencije

2. Smanjiti normalizaciju alkohola, droga i kockanja među mladima

Polazište iz sinteze
Alkohol, kockanje i povremena uporaba droga percipiraju se kao društveno prihvatljivi i “bezazleni”.

Specifični cilj 2

Promijeniti stavove i društvene norme koje rizična ponašanja prikazuju kao zabavu bez posljedica.

Mjere prevencije

edukativni sadržaji koji razbijaju mitove i pogrešna uvjerenja
rad na percepciji rizika kroz stvarne životne situacije
vršnjački usmjerene preventivne poruke
destigmatizirajući, ali jasan pristup bez banaliziranja rizika

3. Spriječiti razvoj rizičnih i ovisničkih obrazaca ponašanja

Polazište iz sinteze
Značajan dio mladih prelazi iz eksperimentiranja u učestalo i rizično ponašanje već u adolescenciji.

Specifični cilj 3

Smanjiti prijelaz iz eksperimentiranja u rizične i ovisničke obrasce.

Mjere prevencije

razvoj alata za samoprocjenu ponašanja i rizika
edukacija o ranim znakovima gubitka kontrole
poticanje samorefleksije i odgovornog donošenja odluka
jasne informacije o dostupnim oblicima pomoći i podrške

4. Smanjiti kombiniranje supstanci i rizičnih ponašanja (polikonzumaciju)

Polazište iz sinteze
Kombiniranje alkohola, droga i drugih rizičnih ponašanja značajno povećava štetu.

Specifični cilj 4

Smanjiti učestalost i prihvaćenost kombiniranih rizičnih obrazaca.

Mjere prevencije

edukacija o specifičnim rizicima kombiniranja ponašanja
fokus na situacijske okidače (izlasci, zabave, digitalno okruženje)
razvoj vještina prepoznavanja “spirale rizika”
naglašavanje kratkoročnih i dugoročnih posljedica kombiniranja

5. Jačati životne i socioemocionalne vještine kao temelj prevencije

Polazište iz sinteze
Rizična ponašanja često su povezana s poteškoćama u regulaciji emocija, stresom i pritiskom okoline.

Specifični cilj 5

Ojačati zaštitne psihološke čimbenike koji smanjuju sklonost rizičnim ponašanjima.

Mjere prevencije

razvoj samoregulacije, upravljanja stresom i emocijama
jačanje asertivnosti i otpornosti na pritisak
razvoj vještina donošenja odluka i rješavanja problema
interaktivne i iskustvene metode učenja

6. Adresirati digitalne i online rizične čimbenike

Polazište iz sinteze
Digitalno okruženje snažno normalizira i olakšava rizična ponašanja.

Specifični cilj 6

Smanjiti negativan utjecaj digitalnog okruženja na razvoj rizičnih ponašanja.

Mjere prevencije

razvoj digitalne i medijske pismenosti
osvještavanje manipulativnih online poruka i normalizacije rizika
jačanje kritičkog mišljenja o digitalnim sadržajima
promicanje zdravih digitalnih navika

7. Poboljšati rano prepoznavanje i pravovremenu intervenciju

Polazište iz sinteze
Mladi se u sustave pomoći često uključuju tek nakon eskalacije problema.

Specifični cilj 7

Povećati ranu detekciju rizičnih ponašanja i dostupnost podrške.

Mjere prevencije

edukacija mladih o ranim znakovima problema
osnaživanje roditelja i nastavnika za prepoznavanje promjena
razvoj jasnih smjernica za reagiranje i upućivanje
destigmatizacija traženja pomoći

8. Ojačati ulogu roditelja i obitelji kao zaštitnog čimbenika

Polazište iz sinteze
Kvaliteta odnosa i nadzor u obitelji snažno utječu na rizična ponašanja mladih.

Specifični cilj 8

Povećati roditeljsku uključenost i kompetencije u prevenciji.

Mjere prevencije

edukacija roditelja o suvremenim oblicima rizika
jačanje komunikacije i povjerenja u obitelji
poticanje adekvatnog nadzora uz očuvanje autonomije mladih
podrška roditeljima u pravovremenom reagiranju

9. Osigurati dostupne, povjerljive i mladima prihvatljive oblike podrške

Polazište iz sinteze
Postoji visoka potreba za diskretnim i pristupačnim oblicima pomoći.

Specifični cilj 9

Omogućiti mladima lak pristup informacijama, samopomoći i podršci.

Mjere prevencije

razvoj niskopražnih, mladima prilagođenih oblika podrške
integracija samopomoći, edukacije i usmjeravanja
jačanje povezanosti s postojećim službama i resursima
kontinuirano praćenje potreba mladih

Završna napomena

Ovi ciljevi i mjere prevencije predstavljaju izravni operativni prijevod sintezne analize potreba zajednice u jasan, provediv i evaluabilan preventivni okvir. Oni omogućuju razvoj programa koji istovremeno adresira rane uzroke, rizične obrasce i zaštitne čimbenike, uzimajući u obzir stvarni životni i digitalni kontekst djece i mladih.

JEDINSTVENA SINTEZNA MATRICA

Analizirana potreba → Preventivni odgovor → Očekivani učinak

1. Rana izloženost djece i mladih rizičnim ponašanjima

Identificirana potreba
Rizična ponašanja započinju vrlo rano (alkohol, droge, kockanje), često već prije ili na početku srednje škole.

Preventivni odgovor
Razvoj ranih, razvojno prilagođenih i kontinuiranih preventivnih programa usmjerenih na djecu i mlađe adolescente.

Očekivani učinak
Odgoda prvog kontakta s rizičnim ponašanjima i smanjenje ukupne prevalencije u adolescenciji.

2. Normalizacija alkohola, droga i kockanja u adolescentskoj kulturi

Identificirana potreba
Alkohol, povremena uporaba droga i kockanje percipiraju se kao društveno prihvatljivi i bezazleni.

Preventivni odgovor
Preventivne intervencije usmjerene na promjenu stavova, normi i percepcije rizika kroz edukaciju i refleksiju.

Očekivani učinak
Smanjena društvena prihvaćenost rizičnih ponašanja i povećana svijest o njihovim posljedicama.

3. Prijelaz iz eksperimentiranja u rizične i ovisničke obrasce

Identificirana potreba
Značajan dio mladih prelazi iz povremenog eksperimentiranja u učestala i rizična ponašanja.

Preventivni odgovor
Razvoj alata za samoprocjenu, rano prepoznavanje rizičnih obrazaca i poticanje odgovornog donošenja odluka.

Očekivani učinak
Smanjen broj mladih koji razvijaju rizične i ovisničke obrasce te ranije traženje pomoći.

4. Kombiniranje supstanci i višestruki rizični obrasci (polikonzumacija)

Identificirana potreba
Kombiniranje alkohola, droga i drugih rizičnih ponašanja značajno povećava štetne posljedice.

Preventivni odgovor
Edukacija o specifičnim rizicima kombiniranja i razvoj vještina prepoznavanja situacija povećanog rizika.

Očekivani učinak
Smanjena učestalost polikonzumacije i bolja procjena rizika u socijalnim situacijama.

5. Nedovoljno razvijene životne i socioemocionalne vještine

Identificirana potreba
Rizična ponašanja često su povezana s lošijom regulacijom emocija, stresom i pritiskom okoline.

Preventivni odgovor
Programi usmjereni na razvoj samoregulacije, otpornosti, asertivnosti i donošenja odluka.

Očekivani učinak
Povećana otpornost mladih na rizična ponašanja i jačanje zaštitnih psiholoških čimbenika.

6. Digitalno okruženje koje normalizira rizična ponašanja

Identificirana potreba
Digitalni sadržaji i online okruženje pojačavaju dostupnost i normalizaciju rizičnih ponašanja.

Preventivni odgovor
Razvoj digitalne i medijske pismenosti te kritičkog promišljanja online sadržaja.

Očekivani učinak
Smanjen negativan utjecaj digitalnog okruženja i jačanje zdravih digitalnih navika.

7. „Nevidljivost“ ponašajnih ovisnosti i kasna detekcija

Identificirana potreba
Ponašajne ovisnosti (npr. kockanje) često ostaju neprepoznate do uznapredovale faze.

Preventivni odgovor
Edukacija mladih, roditelja i nastavnika o ranim psihološkim i ponašajnim znakovima rizika.

Očekivani učinak
Ranije prepoznavanje problema i pravovremena intervencija prije razvoja ozbiljnih posljedica.

8. Nedovoljna uključenost roditelja u prevenciju

Identificirana potreba
Roditelji često nisu dovoljno informirani o suvremenim oblicima rizičnih ponašanja.

Preventivni odgovor
Edukacija i osnaživanje roditelja za komunikaciju, nadzor i pravovremeno reagiranje.

Očekivani učinak
Jačanje obiteljskih zaštitnih čimbenika i smanjen rizik rizičnih ponašanja kod mladih.

9. Kašnjenje uključivanja mladih u sustave podrške

Identificirana potreba
Mladi se u sustave pomoći često uključuju tek nakon eskalacije problema.

Preventivni odgovor
Razvoj dostupnih, povjerljivih i mladima prihvatljivih oblika informiranja, samopomoći i podrške.

Očekivani učinak
Ranije traženje pomoći, smanjenje težine problema i bolja povezanost s relevantnim službama.

10. Potreba za integriranim i sveobuhvatnim preventivnim pristupom

Identificirana potreba
Rizična ponašanja i ovisnosti su međusobno povezana i zahtijevaju cjelovit pristup.

Preventivni odgovor
Razvoj integriranih preventivnih programa koji povezuju edukaciju, razvoj vještina, samopomoć i podršku.

Očekivani učinak
Održiv i učinkovit preventivni sustav koji odgovara stvarnim potrebama djece, mladih i zajednice.

Završna napomena

Ova jedinstvena sintezna matrica predstavlja operativni most između analize potreba i projektnih aktivnosti. Ona jasno pokazuje logiku intervencije, omogućuje jednostavno povezivanje s pokazateljima uspješnosti i pruža čvrst temelj za daljnju razradu projekta.

Izvori analize:

Interna baza podataka udruge HUHIV

https://www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/predstavljeni-rezultati-istrazivanja-espad-2024-povodom-mjeseca-borbe-protiv-ovisnosti

https://www.srednja.hr/novosti/kokain-uzimaju-vec-pocetkom-srednje-njime-se-i-trijezne-cetiri-pet-ih-skupi-novac-pa-kupe-gram

https://www.srednja.hr/faks/studentice-istrazile-ozbiljnu-ovisnost-srednjoskolaca-cak-86-posto-ucenika-je-to-nedavno-probalo

Polustrukturirani intervjui sa djelatnicima lokalnih udruga u području ovisnosti

Vrijeme analize:

Veljača 2026.

Analizirao:

HUHIV

Analiza potreba zajednice

Rizični čimbenici ovisnosti i rizičnih ponašanja među mladima u uzorku korisnika CheckPoint Zagreb (HUHIV)

1. Uvod i svrha analize

Ova analiza potreba zajednice izrađena je s ciljem dobivanja cjelovitog uvida u rizične čimbenike povezane s uporabom alkohola i droga te s rizičnim oblicima ponašanja među mladima u lokalnoj zajednici. Analiza se temelji na dugogodišnjem radu CheckPoint centra Zagreb udruge HUHIV, niskopražne i povjerljive usluge savjetovanja i testiranja na spolno prenosive infekcije (SPI).

U razdoblju od posljednjih 12 godina, kroz individualna predsavjetovanja, savjetovano je gotovo 20.000 korisnika, pri čemu značajan udio čine mladi. CheckPoint centar predstavlja jedno od rijetkih mjesta gdje mladi dolaze dobrovoljno, u fazi povećane osjetljivosti i spremnosti za razgovor o vlastitim ponašanjima, što ovu populaciju čini iznimno relevantnom za analizu potreba i razvoj učinkovitih preventivnih intervencija.

2. Kontekst i vrijednost CheckPoint uzorka za prevenciju

Korisnici CheckPoint centra najčešće dolaze radi procjene rizika i testiranja na SPI, no predsavjetovanje koje prethodi testiranju omogućuje znatno širi uvid u njihove životne navike, obrasce ponašanja i psihosocijalne potrebe.

Tijekom individualnih razgovora sustavno se prikupljaju podaci o:

uporabi alkohola i droga,
kontekstu u kojem dolazi do rizičnih ponašanja,
razini znanja o rizicima i zaštitnim ponašanjima,
razlozima korištenja supstanci (opuštanje, smanjenje inhibicija, nošenje sa stresom),
postojanju unutarnjih i vanjskih zaštitnih čimbenika,
potrebi za dodatnom podrškom ili upućivanjem na druge službe.

Ovakav pristup omogućuje prepoznavanje rizičnih obrazaca ponašanja u ranoj fazi, ali i uvid u potencijale za jačanje zaštitnih čimbenika, osobito kroz razvoj životnih vještina i osnaživanje mladih za donošenje zdravijih odluka.

3. Alkohol kao najrašireniji rizični čimbenik među mladima

Analiza pokazuje da je konzumacija alkohola jedan od najčešćih rizičnih čimbenika prisutnih među mladim korisnicima CheckPoint centra. Više od polovice mladih navodi konzumaciju alkohola u posljednjih mjesec dana, dok znatan dio navodi epizodično opijanje, osobito vikendom i u kontekstu društvenih izlazaka.

Oko trećine mladih korisnika navodi da je konzumirala alkohol neposredno prije ili tijekom spolnog odnosa. Takvi obrasci ponašanja izravno su povezani s:

smanjenom sposobnošću procjene rizika,
impulzivnim donošenjem odluka,
nekorištenjem ili nepravilnom uporabom zaštite,
povećanim rizikom od spolno prenosivih infekcija.

Tijekom savjetovanja vidljivo je da mladi često ne prepoznaju u potpunosti vezu između konzumacije alkohola i posljedica po svoje zdravlje, što ukazuje na potrebu za jasnim, praktičnim i mladima razumljivim edukativnim pristupima koji nadilaze klasično informiranje.

4. Uporaba droga u kontekstu rizičnih ponašanja

Uporaba droga uočena je kao značajan rizični čimbenik kod dijela korisnika CheckPoint centra. Oko 15 % korisnika navodi korištenje psihoaktivnih supstanci neposredno prije spolnog odnosa u posljednjih mjesec dana.

Najčešće korištene supstance uključuju marihuanu, inhalante (alkil-nitrite) te stimulativne droge, dok je u manjem broju slučajeva prisutna i polikonzumacija. U tim situacijama dolazi do dodatnog povećanja rizika zbog:

produljenog trajanja spolnih aktivnosti,
smanjene sposobnosti postavljanja granica,
otežanog donošenja zaštitnih odluka.

Analiza savjetodavnih razgovora pokazuje da dio mladih koristi supstance kao sredstvo za lakše socijalno funkcioniranje ili smanjenje psihološke nelagode, što ukazuje na potrebu za intervencijama koje se ne fokusiraju isključivo na supstance, već i na temeljne emocionalne i socijalne vještine.

5. Seksualizirana uporaba supstanci – složeni obrasci visokog rizika

Unutar uzorka identificirana je manja, ali izrazito rizična skupina mladih kod kojih se uporaba droga odvija u svrhu pojačavanja ili produljenja spolnih odnosa. Ova skupina pokazuje ponavljane obrasce rizičnih ponašanja, veći broj spolnih partnera te učestalije testiranje zbog ponovljenih rizičnih situacija.

Korisnici iz ove skupine često:

navode gubitak kontrole nad vlastitim ponašanjem,
iskazuju poteškoće u prekidanju rizičnih obrazaca,
imaju izraženu potrebu za dodatnom podrškom i strukturiranim intervencijama.

Ovakvi složeni obrasci ponašanja zahtijevaju integrirane preventivne pristupe koji povezuju edukaciju, razvoj životnih vještina, samopomoć i dostupnu stručnu podršku.

6. Povezanost rizičnih ponašanja i mentalnog zdravlja

Analiza jasno pokazuje snažnu povezanost između rizične uporabe alkohola i droga te psihosocijalnih teškoća među mladima. U savjetodavnom radu često se identificiraju stres, anksioznost, osjećaj pritiska i nesigurnosti kao važni okidači za rizična ponašanja.

CheckPoint centar u tom kontekstu često predstavlja prvo sigurno mjesto gdje mladi:

otvaraju teme mentalnog zdravlja,
dobivaju osnovnu podršku i smjernice,
izražavaju potrebu za daljnjim oblicima pomoći.

Ovi nalazi upućuju na potrebu za preventivnim programima koji mladima nude alate za samopomoć, jačanje otpornosti i razvoj zdravih strategija suočavanja.

7. Identificirane potrebe zajednice i smjer razvoja preventivnih intervencija

Na temelju provedene analize potreba zajednice identificirane su sljedeće ključne potrebe u radu s mladima:

Razvoj mladima prilagođenih edukativnih sadržaja koji su jasni, praktični i temeljeni na stvarnim životnim situacijama.
Uvođenje interaktivnih metoda rada koje potiču aktivno sudjelovanje mladih i razvoj kritičkog razmišljanja.
Sustavno jačanje životnih vještina poput donošenja odluka, postavljanja granica, upravljanja stresom i samoregulacije.
Omogućavanje alata za samopomoć koji mladima pružaju podršku i izvan formalnih edukacija ili savjetovanja.
Jačanje pravovremene podrške i usmjeravanja prema roditeljima, školama i relevantnim službama kada je to potrebno.
Razvoj integriranih preventivnih programa koji povezuju područja spolnog zdravlja, mentalnog zdravlja i prevencije ovisnosti.

8. Zaključak

Analiza potreba zajednice ukazuje na izraženu prisutnost rizičnih ponašanja povezanih s uporabom alkohola i droga među mladim korisnicima CheckPoint centra Zagreb. Istovremeno, analiza pokazuje da postoji snažan potencijal za preventivno djelovanje kroz pravovremene, inovativne i mladima prilagođene intervencije.

Ulaganje u razvoj kvalitetnih preventivnih programa koji kombiniraju edukaciju, razvoj životnih vještina, alate za samopomoć i dostupnu podršku predstavlja ključan odgovor na identificirane potrebe mladih u lokalnoj zajednici.

Ciljevi i mjere prevencije

proizašli iz analize potreba zajednice – korisnici CheckPoint Zagreb (HUHIV)

OPĆI CILJ

Smanjiti rizična ponašanja povezana s uporabom alkohola i droga među mladima te povećati razinu zaštitnih čimbenika kroz razvoj i provedbu inovativnih, mladima prilagođenih preventivnih intervencija koje integriraju edukaciju, razvoj životnih vještina, samopomoć i pravovremenu podršku.

SPECIFIČNI CILJEVI I MJERE PREVENCIJE

1. Povećati razinu znanja i svijesti mladih o povezanosti uporabe alkohola i droga s rizičnim ponašanjima

Opis problema iz analize:
Mladi često ne prepoznaju u potpunosti utjecaj alkohola i droga na donošenje odluka, osobito u situacijama koje uključuju socijalni pritisak, izlaske i spolne odnose.

Specifični cilj 1:
Povećati razumijevanje mladih o kratkoročnim i dugoročnim posljedicama uporabe alkohola i droga te o njihovoj ulozi u povećanju zdravstvenih i socijalnih rizika.

Mjere prevencije:

razvoj kratkih, jasno strukturiranih edukativnih sadržaja prilagođenih mladima,
korištenje vizualnih i multimedijalnih formata (video, animacije, interaktivni prikazi),
fokus na realne situacije iz svakodnevnog života mladih (izlasci, druženja, odnosi),
naglašavanje povezanosti supstanci s donošenjem impulzivnih odluka.

2. Jačati životne vještine mladih kao ključni zaštitni čimbenik u prevenciji ovisnosti

Opis problema iz analize:
Rizična ponašanja često su povezana s nedovoljno razvijenim vještinama samoregulacije, postavljanja granica i nošenja sa stresom.

Specifični cilj 2:
Osnažiti mlade za donošenje informiranih i odgovornih odluka kroz razvoj životnih vještina koje smanjuju sklonost rizičnim ponašanjima.

Mjere prevencije:

edukativni sadržaji i aktivnosti usmjereni na razvoj:
- samoregulacije i kontrole impulsa,
- donošenja odluka i procjene rizika,
- asertivne komunikacije i postavljanja granica,
- upravljanja stresom i emocionalnim pritiskom,
primjena interaktivnih metoda učenja (scenariji, primjeri iz prakse, samoprocjena),
poticanje refleksije o vlastitim ponašanjima i izborima.

3. Omogućiti mladima alate za samopomoć i rano prepoznavanje rizičnih obrazaca ponašanja

Opis problema iz analize:
Dio mladih prepoznaje da ima poteškoće u kontroli vlastitih ponašanja, ali ne zna kako započeti promjenu ili gdje potražiti pomoć.

Specifični cilj 3:
Povećati sposobnost mladih za rano prepoznavanje rizičnih obrazaca i potaknuti ih na pravovremene promjene ponašanja.

Mjere prevencije:

razvoj alata za samoprocjenu vlastitih ponašanja i navika,
sadržaji koji potiču samorefleksiju i praćenje promjena,
jasne i razumljive smjernice za smanjenje rizika,
normalizacija traženja pomoći kao pozitivnog i odgovornog izbora.

4. Osigurati pravovremenu podršku i usmjeravanje mladih prema dostupnim oblicima pomoći

Opis problema iz analize:
Mladi s izraženijim rizičnim ponašanjima često kasno dolaze do odgovarajuće podrške ili nisu informirani o postojećim službama.

Specifični cilj 4:
Poboljšati dostupnost informacija o podršci i osigurati jasne puteve usmjeravanja prema relevantnim službama.

Mjere prevencije:

pružanje jasnih informacija o dostupnim oblicima stručne pomoći,
poticanje ranog traženja podrške prije razvoja težih problema,
jačanje povezanosti između preventivnih aktivnosti, savjetovanja i drugih službi,
osnaživanje mladih za razgovor s roditeljima i drugim odraslim osobama od povjerenja.

5. Razviti ciljane preventivne intervencije za mlade s ponavljanim i složenim rizičnim obrascima

Opis problema iz analize:
Manji dio mladih pokazuje ponavljane obrasce visokog rizika, uključujući uporabu supstanci u svrhu pojačavanja ili produljenja spolnih odnosa, uz izraženu potrebu za dodatnom podrškom.

Specifični cilj 5:
Smanjiti učestalost i intenzitet visokorizičnih obrazaca ponašanja kod mladih s povećanim rizikom.

Mjere prevencije:

razvoj ciljano usmjerenih edukativnih i savjetodavnih sadržaja,
jačanje svijesti o posljedicama i okidačima takvih ponašanja,
poticanje dugoročnijih promjena kroz kontinuiranu podršku,
osiguravanje povezanosti s psihološkom i psihosocijalnom podrškom.

6. Smanjiti stigmu povezanu s ovisnostima i rizičnim ponašanjima među mladima

Opis problema iz analize:
Stigma predstavlja značajnu prepreku u traženju pomoći i otvorenom razgovoru o rizičnim ponašanjima.

Specifični cilj 6:
Stvoriti okruženje u kojem mladi mogu otvoreno razgovarati o izazovima bez straha od osude.

Mjere prevencije:

korištenje nenametljivog, destigmatizirajućeg jezika u edukativnim sadržajima,
naglašavanje da su rizična ponašanja promjenjiva i da je podrška dostupna,
promicanje poruka odgovornosti, brige o sebi i zdravih izbora,
uključivanje vršnjačkih perspektiva i pozitivnih primjera promjene.

Matrica: Analizirana potreba → Preventivni odgovor → Očekivani učinak

korisnici CheckPoint Zagreb (HUHIV)

1. Nedovoljna svijest mladih o povezanosti alkohola i droga s rizičnim ponašanjima

Identificirana potreba
Mladi često ne prepoznaju u potpunosti utjecaj alkohola i droga na donošenje odluka, osobito u kontekstu socijalnih situacija i spolnih odnosa, što dovodi do povećanog zdravstvenog rizika.

Preventivni odgovor
Razvoj i provedba mladima prilagođenih edukativnih intervencija koje na jasan i praktičan način povezuju uporabu alkohola i droga s konkretnim posljedicama po zdravlje i sigurnost.

Očekivani učinak
Povećana razina znanja i svijesti mladih o rizicima, bolja procjena rizičnih situacija i veća spremnost na donošenje informiranih odluka.

2. Česta konzumacija alkohola u situacijama koje povećavaju zdravstveni rizik

Identificirana potreba
Konzumacija alkohola često se odvija u situacijama koje potiču impulzivno ponašanje i smanjuju korištenje zaštitnih mjera, osobito među mladima.

Preventivni odgovor
Razvoj intervencija usmjerenih na smanjenje štetnih posljedica konzumacije alkohola kroz praktične savjete, jačanje samokontrole i poticanje odgovornog ponašanja u rizičnim situacijama.

Očekivani učinak
Smanjenje učestalosti rizičnih ponašanja povezanih s alkoholom te povećana primjena zaštitnih ponašanja u realnim životnim situacijama.

3. Uporaba droga u kontekstu rizičnih ponašanja

Identificirana potreba
Dio mladih koristi psihoaktivne supstance u situacijama koje povećavaju zdravstvene i socijalne rizike, pri čemu često nedostaje razumijevanje dugoročnih posljedica i kumulativnih učinaka.

Preventivni odgovor
Uvođenje interaktivnih edukativnih sadržaja i savjetodavnih intervencija koje omogućuju mladima bolje razumijevanje učinaka supstanci, osobito u kombinaciji s drugim rizičnim ponašanjima.

Očekivani učinak
Poboljšana sposobnost mladih da prepoznaju rizične obrasce, smanjena učestalost rizične uporabe supstanci i povećana motivacija za promjenu ponašanja.

4. Nedostatak razvijenih životnih vještina kao zaštitnih čimbenika

Identificirana potreba
Rizična ponašanja često su povezana s nedovoljno razvijenim životnim vještinama poput donošenja odluka, samoregulacije i upravljanja stresom.

Preventivni odgovor
Razvoj programa usmjerenih na jačanje životnih vještina kroz interaktivne metode, praktične primjere i poticanje samorefleksije.

Očekivani učinak
Povećana otpornost mladih na rizične utjecaje, bolja kontrola impulsa i dugoročno smanjenje sklonosti rizičnim ponašanjima.

5. Ograničena dostupnost alata za samopomoć i rano prepoznavanje problema

Identificirana potreba
Mladi često nemaju dostupne alate koji bi im pomogli u prepoznavanju vlastitih rizičnih obrazaca i započinjanju promjena u ponašanju.

Preventivni odgovor
Razvoj pristupačnih alata za samoprocjenu, samorefleksiju i praćenje vlastitih ponašanja, uz jasne smjernice za smanjenje rizika.

Očekivani učinak
Ranije prepoznavanje rizičnih ponašanja, povećana odgovornost za vlastito zdravlje i pravovremeno traženje podrške.

6. Složeni obrasci visokog rizika kod dijela mladih

Identificirana potreba
Manji dio mladih pokazuje ponavljane i složene obrasce visokog rizika koji zahtijevaju intenzivnije i ciljane preventivne pristupe.

Preventivni odgovor
Razvoj ciljano usmjerenih intervencija koje integriraju edukaciju, savjetovanje i kontinuiranu podršku za mlade s povećanim rizikom.

Očekivani učinak
Smanjenje učestalosti i intenziteta visokorizičnih ponašanja te poboljšanje ukupnog psihosocijalnog funkcioniranja.

7. Nedovoljna informiranost o dostupnim oblicima podrške

Identificirana potreba
Mladi često nisu informirani o dostupnim oblicima stručne pomoći ili ne znaju kako i kada ih koristiti.

Preventivni odgovor
Sustavno informiranje mladih o dostupnim oblicima podrške te poticanje ranog traženja pomoći kroz destigmatizirajuće poruke.

Očekivani učinak
Povećano korištenje dostupnih usluga podrške, ranije uključivanje u pomoć i smanjenje razvoja težih problema.

8. Stigma povezana s ovisnostima i rizičnim ponašanjima

Identificirana potreba
Stigma predstavlja prepreku u otvorenom razgovoru o rizičnim ponašanjima i traženju pomoći.

Preventivni odgovor
Razvoj preventivnih poruka i sadržaja koji normaliziraju razgovor o izazovima i naglašavaju mogućnost promjene i podrške.

Očekivani učinak
Smanjena stigma, veća otvorenost mladih za sudjelovanje u preventivnim programima i traženje pomoći.

Završna napomena

Ova matrica jasno pokazuje kako identificirane potrebe mladih korisnika CheckPoint centra Zagreb zahtijevaju sveobuhvatne, inovativne i mladima prilagođene preventivne odgovore. Ona predstavlja stabilnu osnovu za daljnje planiranje konkretnih aktivnosti, evaluacijskih pokazatelja i održivih preventivnih programa.

Izvor analize:

Interna baza podataka udruge HUHIV

Vrijeme analize:

Siječanj 2026.

Analizirao:

HUHIV

Analiza potreba zajednice

Rizični čimbenici ovisnosti i rizičnih ponašanja među mladima na temelju nacionalnih rezultata ESPAD 2024 u Hrvatskoj

1. Uvod i svrha analize

Ova analiza potreba zajednice izrađena je na temelju nacionalnih rezultata Europskog istraživanja o pušenju, pijenju i uzimanju droga među učenicima (ESPAD 2024), koje je u Hrvatskoj proveo Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Cilj analize je identificirati ključne rizične čimbenike ovisnosti i rizičnih ponašanja među mladima, sagledati njihovu rasprostranjenost i trendove te definirati prioritete za razvoj učinkovitih, inovativnih i razvojno primjerenih preventivnih programa.

ESPAD 2024 obuhvaća učenike u dobi od 15–16 godina i predstavlja jedan od najrelevantnijih izvora podataka za razumijevanje ranih obrazaca rizičnih ponašanja, koji često čine temelj za kasnije obrasce ovisnosti i zdravstvenih rizika u mladih odraslih osoba.

2. Opći kontekst i trendovi rizičnih ponašanja

Rezultati ESPAD 2024 pokazuju da Hrvatska, unatoč padu prevalencije u odnosu na prethodna desetljeća, i dalje bilježi iznadprosječne razine rizičnih ponašanja u usporedbi s većinom zemalja ESPAD mreže.

Trendovi u razdoblju od 1995. do 2024. godine ukazuju na:

postupno smanjenje konzumacije alkohola i nekih droga,
ali istovremeno visoku stabilnost rizičnih obrazaca u adolescenciji,
porast novih oblika rizičnih ponašanja, osobito povezanih s nikotinom i digitalnim okruženjem.

Ovi nalazi upućuju na potrebu za kontinuiranim i prilagodljivim preventivnim intervencijama koje prate promjene u ponašanju mladih.

3. Pušenje i uporaba e-cigareta – rani ulazak u ovisnička ponašanja

ESPAD 2024 jasno pokazuje da je pušenje i dalje jedan od najraširenijih oblika rizičnog ponašanja među mladima u Hrvatskoj.

43 % učenika navodi da je barem jednom u životu pušilo cigarete
32 % učenika su trenutačni pušači
20 % učenika puši svakodnevno

Ovi podaci ukazuju na ranu i učestalu izloženost nikotinu, koja predstavlja snažan rizični čimbenik za razvoj ovisnosti, ali i za kasnije eksperimentiranje s drugim psihoaktivnim tvarima.

Posebno zabrinjava izrazito visoka prevalencija uporabe e-cigareta:

53 % učenika navodi da je barem jednom koristilo e-cigarete
33 % učenika koristilo je e-cigarete u posljednjih 30 dana

Hrvatska se po ovim pokazateljima svrstava među vodeće zemlje ESPAD mreže, a uočena je i rodna razlika, pri čemu djevojke češće koriste e-cigarete nego mladići.

Ovi nalazi ukazuju na potrebu za preventivnim pristupima koji adresiraju nove oblike ovisničkih ponašanja i normalizaciju nikotinske uporabe u adolescenciji.

4. Alkohol – visoka dostupnost i normalizacija konzumacije

Alkohol ostaje najraširenije sredstvo ovisnosti među mladima u Hrvatskoj.

87 % učenika barem je jednom u životu konzumiralo alkohol
56 % učenika konzumiralo je alkohol u posljednjih 30 dana
44 % učenika navodi da se barem jednom u životu opilo

Ovi pokazatelji upućuju na visoku dostupnost i društvenu prihvaćenost alkohola među mladima. Važno je istaknuti da najčešći motivi za konzumaciju alkohola nisu vršnjački pritisak, već osobno zadovoljstvo i ugoda, što ukazuje na duboku ukorijenjenost alkohola u obrasce socijalizacije mladih.

Rana i učestala konzumacija alkohola povezana je s:

smanjenom procjenom rizika,
povećanom sklonošću impulzivnom ponašanju,
većom vjerojatnošću uključivanja u druga rizična ponašanja.

5. Uporaba psihoaktivnih droga među učenicima

Rezultati ESPAD 2024 pokazuju da je:

16 % učenika barem jednom u životu koristilo neku psihoaktivnu drogu

Najčešće korištene supstance su:

kanabis – 15 %
inhalanti – 11 %
trankvilizatori bez recepta – 4 %
ecstasy – 2 %

Iako je prevalencija uporabe droga niža u odnosu na alkohol i nikotin, ovi podaci potvrđuju da značajan udio mladih već u dobi od 15–16 godina ima iskustvo s ilegalnim i zloupotrijebljenim supstancama. Rana eksperimentiranja predstavljaju važan rizični čimbenik za kasniji razvoj problematičnih obrazaca uporabe.

6. Ponašajne ovisnosti i digitalno okruženje

ESPAD 2024 ukazuje na snažan utjecaj digitalnog okruženja na svakodnevni život mladih:

71 % učenika provodi 2 ili više sati dnevno na društvenim mrežama (vikendom i više)
43 % mladića svakodnevno igra videoigre

Igre na sreću također su značajno prisutne:

18 % učenika sudjelovalo je u igrama na sreću u posljednjih 12 mjeseci
najčešći oblici su:
- klađenje (16 %),
- lutrijske igre (10 %),
- automati (8 %),
- kartaške igre (7 %).

Ovi podaci ukazuju na ranu izloženost ponašanjima s potencijalom razvoja ovisnosti, osobito u kontekstu digitalne dostupnosti i normalizacije takvih aktivnosti.

7. Identificirane potrebe zajednice

Na temelju rezultata ESPAD 2024 identificirane su sljedeće ključne potrebe u području prevencije ovisnosti i rizičnih ponašanja među mladima:

Sustavno rano preventivno djelovanje prije i tijekom adolescencije.
Razvoj sveobuhvatnih preventivnih programa koji istovremeno adresiraju alkohol, droge, nikotin i ponašajne ovisnosti.
Jačanje životnih vještina mladih kao temeljnih zaštitnih čimbenika.
Uvođenje interaktivnih, mladima prilagođenih edukativnih metoda koje odgovaraju suvremenim obrascima učenja.
Omogućavanje alata za samopomoć i samorefleksiju.
Jačanje pravovremene podrške roditelja, škole i zajednice.
Kontinuirano praćenje trendova i prilagodba preventivnih intervencija.

8. Zaključak

Rezultati ESPAD 2024 jasno pokazuju da su rizična ponašanja povezana s uporabom sredstava ovisnosti i ponašajnim ovisnostima i dalje izrazito prisutna među mladima u Hrvatskoj. Unatoč pozitivnim trendovima smanjenja pojedinih oblika konzumacije, razine izloženosti ostaju visoke, a Hrvatska se prema većini pokazatelja nalazi iznad europskog prosjeka.

Analiza potreba zajednice temeljena na ESPAD 2024 snažno upućuje na potrebu razvoja dugoročnih, inovativnih i integriranih preventivnih programa koji kombiniraju edukaciju, razvoj životnih vještina, alate za samopomoć i dostupnu podršku, kako bi se mladima omogućili informirani, zdravi i odgovorni izbori.

Ciljevi i mjere prevencije

proizašli iz nacionalnih rezultata ESPAD 2024 (Hrvatska)

OPĆI CILJ

Smanjiti prevalenciju i rane obrasce rizičnih ponašanja povezanih s uporabom sredstava ovisnosti i ponašajnim ovisnostima među djecom i mladima u Hrvatskoj te ojačati zaštitne čimbenike kroz razvoj sveobuhvatnih, inovativnih i mladima prilagođenih preventivnih programa.

SPECIFIČNI CILJEVI I MJERE PREVENCIJE

1. Odgoditi početak konzumacije sredstava ovisnosti u adolescenciji

Opis problema iz ESPAD-a:
Visoki udjeli učenika s iskustvom pušenja, konzumacije alkohola i uporabe droga u dobi od 15–16 godina ukazuju na rani početak rizičnih ponašanja.

Specifični cilj 1:
Smanjiti udio djece i mladih koji započinju s konzumacijom alkohola, nikotina i drugih psihoaktivnih tvari u ranoj adolescenciji.

Mjere prevencije:

razvoj preventivnih programa usmjerenih na mlađe adolescente (prije prve konzumacije),
edukativne intervencije koje jasno prikazuju kratkoročne i dugoročne posljedice ranog početka,
jačanje vještina donošenja odluka i otpornosti na rizične utjecaje,
uključivanje roditelja u preventivne aktivnosti kroz informiranje i osnaživanje.

2. Smanjiti normalizaciju i društvenu prihvaćenost rizičnih ponašanja

Opis problema iz ESPAD-a:
Visoka prevalencija konzumacije alkohola i nikotina, uz motivaciju temeljenu na osobnom zadovoljstvu, ukazuje na snažnu normalizaciju rizičnih ponašanja među mladima.

Specifični cilj 2:
Smanjiti percepciju rizičnih ponašanja kao „normalnog dijela odrastanja“ i potaknuti kritičko promišljanje o posljedicama.

Mjere prevencije:

razvoj edukativnih sadržaja koji razbijaju mitove o „bezopasnosti“ alkohola i nikotina,
korištenje interaktivnih metoda koje potiču raspravu i osobnu refleksiju,
uključivanje vršnjačkih perspektiva i iskustava,
promicanje pozitivnih i zdravih alternativa rizičnim oblicima socijalizacije.

3. Smanjiti rizične obrasce konzumacije alkohola među mladima

Opis problema iz ESPAD-a:
Velik udio učenika navodi epizodično opijanje i učestalu konzumaciju alkohola, što povećava rizik od štetnih posljedica.

Specifični cilj 3:
Smanjiti učestalost rizične konzumacije alkohola i povezanih negativnih ishoda među mladima.

Mjere prevencije:

edukativne intervencije o utjecaju alkohola na donošenje odluka i ponašanje,
jačanje samoregulacije i sposobnosti postavljanja granica,
razvoj praktičnih strategija za smanjenje rizika u socijalnim situacijama,
poticanje odgovornog odnosa prema vlastitom zdravlju.

4. Spriječiti eksperimentiranje i ponavljanu uporabu psihoaktivnih droga

Opis problema iz ESPAD-a:
Značajan udio učenika ima iskustvo s kanabisom, inhalantima i lijekovima bez recepta, što predstavlja rizičnu točku za daljnji razvoj ovisnosti.

Specifični cilj 4:
Smanjiti eksperimentiranje s psihoaktivnim drogama i spriječiti prelazak u učestaliju uporabu.

Mjere prevencije:

edukativni sadržaji o učincima i rizicima različitih supstanci,
razbijanje pogrešnih uvjerenja o „sigurnijim“ drogama,
jačanje vještina prepoznavanja rizičnih situacija,
razvoj alternativnih načina nošenja s pritiscima i znatiželjom.

5. Jačati životne vještine kao temelj prevencije ovisnosti

Opis problema iz ESPAD-a:
Rizična ponašanja povezana su s nedovoljno razvijenim vještinama samoregulacije, upravljanja stresom i donošenja odluka.

Specifični cilj 5:
Ojačati životne vještine mladih koje djeluju kao zaštitni čimbenici protiv razvoja ovisnosti.

Mjere prevencije:

programi usmjereni na razvoj emocionalne pismenosti,
aktivnosti za jačanje samokontrole i otpornosti,
poticanje kritičkog mišljenja i dugoročnog planiranja,
primjena iskustvenih i interaktivnih metoda učenja.

6. Smanjiti rizike povezane s ponašajnim ovisnostima i digitalnim okruženjem

Opis problema iz ESPAD-a:
Visoka izloženost digitalnim sadržajima, videoigrama i igrama na sreću povećava rizik od razvoja problematičnih ponašanja.

Specifični cilj 6:
Smanjiti rizike povezane s pretjeranom i problematičnom uporabom digitalnih sadržaja i ponašajnih ovisnosti.

Mjere prevencije:

edukacija o zdravom korištenju digitalnih tehnologija,
razvoj vještina samoregulacije i upravljanja vremenom,
poticanje ravnoteže između online i offline aktivnosti,
informiranje o rizicima igara na sreću i klađenja.

7. Osigurati pravovremenu podršku i ranu intervenciju

Opis problema iz ESPAD-a:
Rani rizični obrasci često ostaju neprepoznati ili bez odgovarajuće podrške.

Specifični cilj 7:
Unaprijediti rano prepoznavanje rizičnih ponašanja i osigurati pravovremenu podršku mladima.

Mjere prevencije:

razvoj alata za samoprocjenu i prepoznavanje rizika,
jasno informiranje o dostupnim oblicima pomoći,
jačanje suradnje između škole, obitelji i zajednice,
poticanje traženja pomoći bez stigme.

8. Smanjiti stigmu povezanu s ovisnostima i rizičnim ponašanjima

Opis problema iz ESPAD-a:
Stigma i strah od osude predstavljaju prepreku u traženju pomoći i sudjelovanju u preventivnim programima.

Specifični cilj 8:
Smanjiti stigmu i potaknuti otvoren razgovor o izazovima s kojima se mladi suočavaju.

Mjere prevencije:

destigmatizirajuće poruke u preventivnim sadržajima,
normalizacija razgovora o poteškoćama,
uključivanje mladih u oblikovanje preventivnih poruka,
promicanje kulture brige o mentalnom i fizičkom zdravlju.

Završna napomena

Ciljevi i mjere prevencije proizašli iz nacionalnih rezultata ESPAD 2024 jasno ukazuju na potrebu za rano započetim, dugoročnim i integriranim preventivnim programima koji istovremeno adresiraju sredstva ovisnosti, ponašajne ovisnosti i temeljne životne vještine mladih.

Ovaj set ciljeva prirodno se nadopunjuje s analizom i ciljevima proizašlima iz rada s korisnicima CheckPoint centra te zajedno čine snažnu osnovu za razvoj sveobuhvatnih preventivnih intervencija.

Matrica: Analizirana potreba → Preventivni odgovor → Očekivani učinak

temeljena na nacionalnim rezultatima ESPAD 2024 (Hrvatska)

1. Rani početak konzumacije sredstava ovisnosti u adolescenciji

Identificirana potreba
Velik udio mladih u dobi od 15–16 godina već ima iskustvo s pušenjem, alkoholom i psihoaktivnim drogama, što upućuje na rani početak rizičnih ponašanja.

Preventivni odgovor
Razvoj ranih preventivnih programa usmjerenih na djecu i mlađe adolescente koji naglašavaju odgodu prvog kontakta sa sredstvima ovisnosti kroz edukaciju i razvoj zaštitnih čimbenika.

Očekivani učinak
Odgoda početka konzumacije sredstava ovisnosti, smanjena vjerojatnost razvoja rizičnih obrazaca i dugoročno niža prevalencija ovisničkih ponašanja.

2. Normalizacija pušenja i uporabe e-cigareta među mladima

Identificirana potreba
Visoka prevalencija pušenja i osobito uporabe e-cigareta ukazuje na normalizaciju nikotinskih proizvoda u adolescentskoj populaciji.

Preventivni odgovor
Edukativne i preventivne intervencije koje razbijaju percepciju e-cigareta i pušenja kao bezopasnih ponašanja te jačaju kritičko razumijevanje njihovih učinaka.

Očekivani učinak
Smanjena društvena prihvaćenost pušenja i e-cigareta, povećana svijest o rizicima i smanjen broj mladih koji ulaze u redovitu nikotinsku uporabu.

3. Visoka dostupnost i prihvaćenost alkohola u adolescentskoj dobi

Identificirana potreba
Većina mladih u Hrvatskoj ima iskustvo s alkoholom, a značajan udio navodi opijanje, što ukazuje na duboku ukorijenjenost alkohola u obrasce socijalizacije.

Preventivni odgovor
Preventivni programi usmjereni na razumijevanje utjecaja alkohola na ponašanje, donošenje odluka i zdravlje, uz razvoj praktičnih strategija za smanjenje rizika.

Očekivani učinak
Smanjena učestalost rizične konzumacije alkohola, odgovorniji obrasci ponašanja i manji broj štetnih posljedica povezanih s alkoholom.

4. Eksperimentiranje s psihoaktivnim drogama u ranoj dobi

Identificirana potreba
Značajan dio mladih ima iskustvo s kanabisom, inhalantima i lijekovima bez recepta, što predstavlja ranu fazu potencijalno rizičnih obrazaca.

Preventivni odgovor
Razvoj preventivnih intervencija koje jasno informiraju o rizicima droga, jačaju otpornost na eksperimentiranje i potiču zdrave alternative.

Očekivani učinak
Smanjeno eksperimentiranje s drogama i spriječeni prijelazi u učestaliju ili problematičnu uporabu.

5. Nedovoljno razvijene životne vještine kao zaštitni čimbenici

Identificirana potreba
Rizična ponašanja povezana su s manjkom vještina poput samoregulacije, upravljanja stresom i donošenja odluka.

Preventivni odgovor
Programi usmjereni na razvoj životnih vještina kroz interaktivne i iskustvene metode učenja.

Očekivani učinak
Povećana otpornost mladih, bolja kontrola impulsa i smanjena sklonost rizičnim ponašanjima.

6. Visoka izloženost ponašajnim ovisnostima u digitalnom okruženju

Identificirana potreba
Velik dio mladih provodi znatan dio vremena na društvenim mrežama, videoigrama i sudjeluje u igrama na sreću, što povećava rizik od razvoja problematičnih ponašanja.

Preventivni odgovor
Razvoj preventivnih programa koji promiču zdravo korištenje digitalnih tehnologija, ravnotežu online i offline aktivnosti te svijest o rizicima igara na sreću.

Očekivani učinak
Smanjeni rizici povezani s ponašajnim ovisnostima i zdraviji obrasci digitalnog ponašanja.

7. Nedostatak alata za samoprocjenu i rano prepoznavanje problema

Identificirana potreba
Mladi često nemaju dostupne alate koji bi im pomogli u prepoznavanju rizičnih obrazaca i potreba za promjenom.

Preventivni odgovor
Razvoj alata za samoprocjenu, samorefleksiju i praćenje vlastitih ponašanja, uz jasne smjernice za daljnje korake.

Očekivani učinak
Ranije prepoznavanje rizičnih ponašanja i pravovremeno traženje podrške.

8. Nedovoljna uključenost roditelja i zajednice u prevenciju

Identificirana potreba
Prevencija rizičnih ponašanja često nije sustavno podržana kroz koordinirano djelovanje obitelji, škole i zajednice.

Preventivni odgovor
Jačanje uloge roditelja, škole i lokalne zajednice kroz informiranje, edukaciju i međusobno povezivanje.

Očekivani učinak
Bolja podrška mladima, ranije reagiranje na rizične obrasce i učinkovitija prevencija na razini zajednice.

9. Stigma povezana s ovisnostima i rizičnim ponašanjima

Identificirana potreba
Stigma i strah od osude otežavaju otvoren razgovor i traženje pomoći među mladima.

Preventivni odgovor
Destigmatizirajući preventivni sadržaji koji potiču otvorenost, razumijevanje i odgovornost prema vlastitom zdravlju.

Očekivani učinak
Veća spremnost mladih na sudjelovanje u preventivnim programima i traženje pomoći.

Završna napomena

Ova matrica, temeljena na ESPAD 2024 rezultatima, jasno definira ključne potrebe i odgovore u području prevencije ovisnosti i rizičnih ponašanja među mladima na nacionalnoj razini.

Izvor analize:

https://www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/predstavljeni-rezultati-istrazivanja-espad-2024-povodom-mjeseca-borbe-protiv-ovisnosti

Vrijeme analize:

Siječanj 2026.

Analizirao:

HUHIV

Analiza potreba zajednice

Rastuća dostupnost i uporaba kokaina među adolescentima te povezani rizični čimbenici (na temelju intervjua sa Zrinkom Ćavar, NZJZ dr. Andrija Štampar)

1. Uvod i svrha analize

Ova analiza potreba zajednice izrađena je na temelju stručnog intervjua sa specijalisticom dječje i adolescentne psihijatrije i voditeljicom Odjela za mentalno zdravlje djece i mladih Nastavnog zavoda dr. Andrija Štampar, s ciljem dopune postojećih epidemioloških uvida (npr. populacijskih istraživanja) kliničkom i preventivnom perspektivom.

Izvor ukazuje na promjene obrazaca rizičnog ponašanja među mladima u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na:

spuštanje dobi prvog eksperimentiranja nakon pandemije,
rastuću dostupnost kokaina i normalizaciju psihostimulansa,
kombiniranje alkohola i kokaina te nove obrasce (npr. “triježnjenje kokainom”),
ubrzan razvoj štete i disfunkcionalnosti u adolescenciji,
ključnu ulogu roditeljskog nadzora, vršnjačkog utjecaja i online okruženja,
mehanizme uključivanja u tretman (roditelji, socijalna skrb, zdravstveni sustav, sud, rijetko škole).

2. Ključni brojčani pokazatelji i signali rizika

Analiza iz intervjua naglašava nekoliko indikatora koji upućuju na povećani rizik i potrebu za jačanjem prevencije:

Dostupnost kokaina: u populaciji učenika 15–16 godina kokain je “lako dostupan” za oko 17% učenika.
Iskustvo uporabe kokaina (ikad u životu): oko 2,7% učenika 15–16 godina navodi uporabu kokaina barem jednom.
Dob eksperimentiranja nakon pandemije: u praksi se bilježi prvi kontakt s kokainom već pri prelasku u srednju školu, u dobi 14–15 godina.
Najmlađi pacijent s iskustvom kokaina: navodi se dob od 15 godina.
Najmlađe dobi uključene u tretmane po vrstama supstanci/ponašanja: spominju se slučajevi uključivanja već od 11 godina (nikotinske vrećice/energetska pića), 12 godina (marihuana i amfetamini), 13–14 godina (amfetamini), 15 godina (kokain).
Ekonomska dostupnost: u intervjuu se navodi okvirna cijena kokaina 60–100 EUR/gram, uz praksu da se više maloljetnika udruži u kupnji (“četiri–pet”), što olakšava dostupnost i potiče ranu uporabu.

Ovi pokazatelji zajedno opisuju trend u kojem kokain prestaje biti “droga starijih” i ulazi u adolescenciju, uz rastući rizik brzog razvoja tolerancije, gubitka kontrole i sekundarnih šteta (škola, obitelj, zakon).

3. Promjena trendova nakon pandemije: spuštanje dobi i miješanje generacija

Intervju naglašava da su se nakon pandemije promijenili obrasci druženja: adolescenti različitih generacija više su se povezivali u kvartovskim parkovima i online, često bez adekvatnog roditeljskog nadzora. Takav kontekst je:

približio mlađe adolescente stilovima ponašanja nekoliko godina starijih,
ubrzao izloženost sredstvima ovisnosti,
pomaknuo dob prvih iskustava s nikotinom i alkoholom ranije, a s kokainom već na početak srednje škole.

Ovaj nalaz upućuje da preventivni programi ne smiju biti ograničeni samo na “klasične” dobne točke (npr. završetak osnovne škole), nego trebaju biti raniji, kontinuitetni i prilagodljivi promjenama društvenih okolnosti i digitalnih mreža.

4. Kokain i alkohol: kombiniranje, “triježnjenje” i povećani zdravstveni rizici

Intervju opisuje praksu istovremene uporabe alkohola i kokaina te motiv “razbuđivanja” nakon sedativnog učinka većih količina alkohola. Posebno je naglašeno da se pri kombiniranju stvara koka-etilen, što je povezano s većim zdravstvenim rizicima.

To je važan signal potrebe za preventivnim porukama i edukacijama koje:

ne obrađuju supstance izolirano,
već ciljaju stvarne obrasce (kombinacije, situacijski okidači, noćni izlasci, privatne zabave),
i razvijaju sposobnost prepoznavanja “spirale” (alkohol → kokain za razbuđivanje → nastavak pijenja → povećanje rizika).

5. Konteksti dostupnosti i dinamika “ulaska” u uporabu

Kao ključna mjesta prvih kontakata s kokainom navode se kafići, klubovi i privatne zabave, uz obrazac da iskusniji “počaste” početnike.
Ovaj mehanizam ulaska upućuje na važnost preventivnih intervencija koje jačaju:

asertivnost i postavljanje granica,
prepoznavanje manipulativnih situacija i “normalizirajućih” narativa (“samo probaj”),
donošenje odluka pod pritiskom i u stanju dezinhibicije.

6. Posljedice: brži razvoj štete, pad funkcioniranja i sekundarni rizici

Intervju naglašava da zbog nezrelosti i osjetljivosti mozga u adolescenciji nakon relativno kratkog razdoblja uporabe mogu nastupiti oštećenja, brži razvoj ovisnosti i disfunkcionalnost, uz niz drugih loših odluka.

Opisuje se i put od porasta tolerancije i potrebe za većim količinama do financijskog pritiska, a zatim i do rizičnih/kriminalnih ponašanja (npr. posredovanje, preprodaja, nasilje, krađe), uz pogoršanje školskog uspjeha i odnosa.

Ovi nalazi izravno opravdavaju razvoj preventivnih programa koji ciljaju:

ranu detekciju promjena u funkcioniranju,
prepoznavanje “crvenih zastavica”,
i brzo povezivanje s podrškom prije eskalacije.

7. Uključivanje u tretman i “praznine” sustava ranog prepoznavanja

U intervjuu se navodi da se maloljetnici u tretmane uključuju gotovo podjednako:

na inicijativu roditelja,
po uputi socijalne skrbi,
po uputi drugih zdravstvenih ustanova,

dok je upućivanje od strane škole znatno rjeđe; kod mlađih punoljetnika često je prisutan sudski put.

Ovaj obrazac ukazuje na potrebu jačanja uloge školskog sustava u ranom prepoznavanju, ali i na potrebu da preventivni programi izravno osnažuju roditelje (nadzor, uključenost, kvalitetan odnos) kao najjači zaštitni čimbenik.

8. Identificirane potrebe zajednice i smjer razvoja preventivnih intervencija

Na temelju ovog izvora identificiraju se sljedeće potrebe:

Rana prevencija prije i na početku srednje škole, s obzirom na pomak dobi prvog iskustva s kokainom na 14–15 godina.
Interaktivne, situacijski utemeljene edukacije (scenariji iz izlazaka, privatnih zabava, “počasti”, grupna kupnja) koje razvijaju sposobnost donošenja odluka u realnim kontekstima.
Razvoj životnih i socioemocionalnih vještina (samoregulacija, upravljanje stresom, asertivnost, postavljanje granica, otpornost na vršnjački i online utjecaj) kao ključnih zaštitnih faktora.
Prevencija polikonzumacije i jasno adresiranje kombiniranja alkohola i kokaina kao obrasca povećanog rizika, uključujući štetne mehanizme “triježnjenja”.
Alati i smjernice za roditelje: adekvatan nadzor i uključenost, kvalitetno zajedničko vrijeme i prilagodba nadzora razini zrelosti.
Jačanje ranog prepoznavanja i upućivanja (osobito u školama), uz jasne puteve podrške i destigmatizaciju traženja pomoći.
Intervencije usmjerene na digitalno okruženje u smislu vršnjačkog utjecaja preko društvenih mreža (afirmiranje uporabe, normalizacija, savjeti o nabavi i korištenju), kroz medijsku pismenost i kritičko razmišljanje.

9. Zaključak

Ovaj izvor potvrđuje trend spuštanja dobi eksperimentiranja i rastuću dostupnost kokaina među adolescentima, uz specifične obrasce koji povećavaju rizik: kombiniranje s alkoholom, ulazak kroz socijalne situacije i “počasti”, te brzu eskalaciju štete i pad funkcioniranja.

Analiza potreba upućuje na nužnost razvoja suvremenih preventivnih programa koji kombiniraju:

interaktivnu edukaciju i realne scenarije,
sustavno jačanje životnih vještina,
alate za samopomoć i rano prepoznavanje problema,
pravovremenu podršku i jasno upućivanje prema relevantnim službama,
uključivanje roditelja i jačanje uloge škole u ranom prepoznavanju.

Ciljevi i mjere prevencije

proizašli iz kliničkih i preventivnih uvida o rastućoj uporabi kokaina među adolescentima

(na temelju intervjua sa Zrinka Ćavar, NZJZ dr. Andrija Štampar)

OPĆI CILJ

Smanjiti ranu uporabu kokaina i drugih psihostimulansa među adolescentima te spriječiti razvoj visokorizičnih i ovisničkih obrazaca ponašanja kroz ranu, razvojno prilagođenu i integriranu prevenciju koja uključuje mlade, roditelje, škole i zajednicu.

SPECIFIČNI CILJEVI I MJERE PREVENCIJE

1. Odgoditi prvi kontakt s kokainom i psihostimulansima u adolescenciji

Opis problema iz izvora:
Dob prvog eksperimentiranja s kokainom spušta se na početak srednje škole (14–15 godina), uz zabilježene slučajeve vrlo mladih korisnika u tretmanu.

Specifični cilj 1:
Spriječiti i odgoditi prvi kontakt adolescenata s kokainom i drugim psihostimulansima.

Mjere prevencije:

razvoj preventivnih intervencija usmjerenih na učenike viših razreda osnovne škole i prve razrede srednje škole,
jasno i razvojno primjereno informiranje o specifičnim rizicima psihostimulansa,
naglašavanje brzog razvoja tolerancije i ovisnosti u adolescentnoj dobi,
uključivanje tema psihostimulansa u postojeće preventivne programe, a ne njihovo izdvajanje kao “problem odraslih”.

2. Smanjiti normalizaciju kokaina kao „rekreativne“ ili „povremene“ droge

Opis problema iz izvora:
Uočena je normalizacija stavova prema kokainu (“nije problem ako se samo proba”, “povremeno”), potaknuta vršnjačkim utjecajem i online sadržajima.

Specifični cilj 2:
Smanjiti percepciju kokaina kao prihvatljivog ili niskorizičnog sredstva među mladima.

Mjere prevencije:

edukativni sadržaji koji razbijaju mitove o “kontroliranoj” uporabi,
prikaz stvarnih posljedica i brzog gubitka kontrole u adolescenciji,
poticanje kritičkog razmišljanja o porukama iz vršnjačkog i digitalnog okruženja,
destigmatizirajući, ali jasan pristup koji ne banalizira rizike.

3. Spriječiti kombiniranje alkohola i kokaina te polikonzumaciju

Opis problema iz izvora:
Sve je prisutniji obrazac kombiniranja alkohola i kokaina (“triježnjenje kokainom”), što značajno povećava zdravstvene rizike.

Specifični cilj 3:
Smanjiti učestalost kombinirane uporabe alkohola i kokaina među adolescentima.

Mjere prevencije:

edukativne intervencije usmjerene na razumijevanje rizika kombiniranja supstanci,
prikaz mehanizama povećanog rizika kod istodobne uporabe,
razvoj vještina prepoznavanja “spirale” rizičnih odluka tijekom izlazaka,
fokus na stvarne kontekste: privatne zabave, klubovi, noćni izlasci.

4. Jačati životne i socioemocionalne vještine kao ključne zaštitne čimbenike

Opis problema iz izvora:
Rizična uporaba povezana je s nezrelošću mozga, impulzivnošću, slabijom samoregulacijom i osjetljivošću na pritiske.

Specifični cilj 4:
Osnažiti mlade za donošenje sigurnijih odluka u situacijama povećanog rizika.

Mjere prevencije:

programi razvoja samoregulacije, upravljanja stresom i impulzima,
jačanje asertivnosti i sposobnosti odbijanja u socijalnim situacijama,
rad na postavljanju granica i prepoznavanju manipulativnih obrazaca,
korištenje interaktivnih i iskustvenih metoda (scenariji, simulacije, refleksija).

5. Poboljšati rano prepoznavanje rizičnih obrazaca i “crvenih zastavica”

Opis problema iz izvora:
Rani znakovi uporabe često ostaju neprepoznati, osobito kod povremene ili skrivene uporabe.

Specifični cilj 5:
Povećati sposobnost mladih i odraslih da prepoznaju rane znakove rizične uporabe kokaina.

Mjere prevencije:

edukacija o ranim tjelesnim, psihičkim i ponašajnim promjenama,
razvoj alata za samoprocjenu i samorefleksiju kod mladih,
osnaživanje roditelja za prepoznavanje kombinacije znakova,
jasno razlikovanje povremenog eksperimentiranja i obrazaca koji zahtijevaju intervenciju.

6. Ojačati ulogu roditelja kao ključnog zaštitnog čimbenika

Opis problema iz izvora:
Nedovoljan nadzor, smanjena uključenost i neusklađena sloboda povećavaju rizik rane uporabe supstanci.

Specifični cilj 6:
Povećati roditeljsku uključenost, nadzor i kvalitetu odnosa u adolescenciji.

Mjere prevencije:

edukacija roditelja o razvojnim potrebama adolescenata,
jačanje roditeljskih kompetencija za postavljanje granica uz očuvanje odnosa,
poticanje kvalitetnog zajedničkog vremena i komunikacije,
naglašavanje roditeljske uloge i u kasnijoj adolescenciji, ne samo u djetinjstvu.

7. Unaprijediti ranu intervenciju i upućivanje kroz sustave odgoja, zdravstva i socijalne skrbi

Opis problema iz izvora:
Maloljetnici u tretmane najčešće dolaze preko roditelja, socijalne skrbi ili zdravstvenih ustanova, dok su škole rjeđe uključene.

Specifični cilj 7:
Poboljšati ranu intervenciju i koordinaciju sustava u radu s rizičnim adolescentima.

Mjere prevencije:

jačanje kompetencija školskih djelatnika za rano prepoznavanje,
jasni protokoli upućivanja i suradnje među službama,
smanjenje stigme vezane uz uključivanje u pomoć,
poticanje traženja pomoći prije eskalacije problema.

8. Smanjiti utjecaj rizičnih online i vršnjačkih poruka o uporabi droga

Opis problema iz izvora:
Stavovi o “normalnosti” uporabe oblikuju se kroz društvene mreže i vršnjačke skupine koje afirmiraju korištenje i podučavaju o nabavi.

Specifični cilj 8:
Povećati otpornost mladih na rizične poruke iz online i vršnjačkog okruženja.

Mjere prevencije:

razvoj kritičke i medijske pismenosti,
osvještavanje manipulativnih i normalizirajućih poruka,
jačanje pozitivnih vršnjačkih normi,
promicanje zdravih i sigurnih oblika socijalizacije.

Završna napomena

Ciljevi i mjere prevencije proizašli iz ovog izvora jasno ukazuju da rastuća uporaba kokaina među adolescentima zahtijeva ranije, specifičnije i intenzivnije preventivne intervencije od onih koje su bile dovoljne u prethodnim desetljećima. Poseban naglasak stavlja se na razvoj životnih vještina, rano prepoznavanje, roditeljsku uključenost i adresiranje stvarnih obrazaca ponašanja mladih u suvremenom društvenom i digitalnom kontekstu.

Matrica: Analizirana potreba → Preventivni odgovor → Očekivani učinak

rastuća uporaba kokaina i psihostimulansa među adolescentima (klinička i preventivna perspektiva)

1. Spuštanje dobi prvog kontakta s kokainom i psihostimulansima

Identificirana potreba
Dob prvog eksperimentiranja s kokainom pomaknula se na početak srednje škole, uz slučajeve vrlo mladih korisnika u tretmanu.

Preventivni odgovor
Razvoj ranih preventivnih intervencija usmjerenih na učenike viših razreda osnovne škole i prve razrede srednje škole, s jasnim fokusom na psihostimulanse.

Očekivani učinak
Odgoda prvog kontakta s kokainom, smanjena vjerojatnost razvoja rizičnih i ovisničkih obrazaca u adolescenciji.

2. Normalizacija kokaina kao „povremene“ ili „rekreativne“ droge

Identificirana potreba
Među mladima je prisutan stav da povremena uporaba kokaina ne predstavlja ozbiljan rizik, što smanjuje percepciju opasnosti.

Preventivni odgovor
Edukativne intervencije koje razbijaju mitove o kontroliranoj i povremenoj uporabi kokaina te jasno prikazuju specifične rizike u adolescentskoj dobi.

Očekivani učinak
Smanjena društvena prihvaćenost kokaina, povećana svijest o rizicima i veća spremnost mladih na odbijanje ponude.

3. Kombiniranje alkohola i kokaina kao obrazac povećanog rizika

Identificirana potreba
Sve češće se bilježi kombinirana uporaba alkohola i kokaina, uključujući praksu „triježnjenja“ kokainom.

Preventivni odgovor
Preventivne intervencije koje adresiraju stvarne obrasce polikonzumacije i objašnjavaju mehanizme povećanog zdravstvenog i ponašajnog rizika.

Očekivani učinak
Smanjena učestalost kombinirane uporabe supstanci i bolja procjena rizika u situacijama noćnih izlazaka i zabava.

4. Socijalni konteksti ulaska u uporabu (vršnjaci, „počasti“, grupna kupnja)

Identificirana potreba
Prvi kontakt s kokainom često se događa kroz socijalne situacije u kojima iskusniji vršnjaci normaliziraju uporabu.

Preventivni odgovor
Interaktivne preventivne metode koje jačaju asertivnost, postavljanje granica i sposobnost donošenja odluka pod pritiskom.

Očekivani učinak
Povećana otpornost na vršnjački pritisak i smanjena vjerojatnost prihvaćanja prve ponude.

5. Brz razvoj tolerancije, gubitka kontrole i sekundarnih šteta

Identificirana potreba
Zbog nezrelosti mozga u adolescenciji, kokain može vrlo brzo dovesti do razvoja ovisnosti, pada funkcioniranja i rizičnih odluka.

Preventivni odgovor
Preventivni programi koji jasno prikazuju dinamiku brzog razvoja štete i povezanost s obrazovanjem, obiteljskim odnosima i zakonitim ponašanjem.

Očekivani učinak
Ranije prepoznavanje opasnosti, smanjena eskalacija uporabe i sprječavanje težih posljedica.

6. Nedovoljno rano prepoznavanje rizičnih obrazaca

Identificirana potreba
Povremena i skrivena uporaba kokaina često ostaje neprepoznata dok ne dođe do ozbiljnijih problema.

Preventivni odgovor
Razvoj alata i edukacija za prepoznavanje ranih tjelesnih, psihičkih i ponašajnih promjena povezanih s uporabom kokaina.

Očekivani učinak
Ranija detekcija rizičnih obrazaca i pravovremeno uključivanje u podršku.

7. Ograničena uključenost škola u ranu intervenciju

Identificirana potreba
Školski sustav rijetko inicira uključivanje mladih u tretmane, unatoč čestim promjenama u ponašanju i funkcioniranju učenika.

Preventivni odgovor
Jačanje uloge škola u ranom prepoznavanju i usmjeravanju mladih prema podršci, uz jasne protokole suradnje.

Očekivani učinak
Ranije reagiranje na probleme, smanjenje eskalacije i bolja koordinacija sustava.

8. Nedovoljna roditeljska uključenost i nadzor u adolescenciji

Identificirana potreba
Nedostatak adekvatnog nadzora i uključenosti roditelja povećava rizik rane uporabe supstanci.

Preventivni odgovor
Edukativni i savjetodavni pristupi usmjereni na jačanje roditeljskih kompetencija i kvalitete odnosa s adolescentima.

Očekivani učinak
Povećana roditeljska uključenost, jači zaštitni obiteljski čimbenici i smanjen rizik rizičnih ponašanja.

9. Utjecaj online okruženja i vršnjačkih poruka koje afirmiraju uporabu droga

Identificirana potreba
Društvene mreže i vršnjačke skupine često afirmiraju uporabu kokaina kao dio „zabavnog“ stila života.

Preventivni odgovor
Razvoj kritičke i medijske pismenosti te jačanje otpornosti mladih na normalizirajuće i manipulativne poruke.

Očekivani učinak
Smanjen utjecaj rizičnih online poruka i jačanje zdravih vršnjačkih normi.

Završna napomena

Ova matrica jasno pokazuje da rastuća uporaba kokaina među adolescentima nije izolirani fenomen, već dio šireg obrasca rizičnih ponašanja koji zahtijeva ranu, specifičnu i integriranu prevenciju.

Izvor analize:

https://www.srednja.hr/novosti/kokain-uzimaju-vec-pocetkom-srednje-njime-se-i-trijezne-cetiri-pet-ih-skupi-novac-pa-kupe-gram

Vrijeme analize:

Siječanj 2026.

Analizirao:

HUHIV

Analiza potreba zajednice

Ponašajna ovisnost o kockanju i klađenju među srednjoškolcima (na temelju istraživanja nagrađenog Rektorovom nagradom)

1. Uvod i svrha analize

Ova analiza potreba zajednice izrađena je na temelju istraživanja o kockanju i klađenju među srednjoškolcima u Gradu Zagrebu, koje su provele studentice psihologije u sklopu nagrađenog akademskog rada. Istraživanje predstavlja vrijedan izvor podataka jer se fokusira na ponašajnu ovisnost koja je često neprepoznata, normalizirana i nedovoljno adresirana u preventivnim politikama.

Kockanje i klađenje u adolescentskoj dobi predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem, osobito zbog:

izostanka vidljivih fizičkih znakova,
visoke društvene prihvaćenosti,
snažne povezanosti s digitalnim okruženjem,
brzog prijelaza iz eksperimentiranja u rizične obrasce.

2. Ključni brojčani pokazatelji – razmjeri problema

Rezultati istraživanja ukazuju na izrazito visoku rasprostranjenost kockanja među srednjoškolcima:

86,4 % učenika sudjelovalo je u barem jednoj aktivnosti kockanja u posljednja tri mjeseca
40,7 % učenika sudjelovalo je u ozbiljnijim oblicima kockanja (lutrija, sportska kladionica, casino aparati, online casino, online klađenje)
13,8 % učenika može se već sada svrstati u skupinu potencijalno rizičnih kockara

Ovi podaci jasno ukazuju da kockanje nije rubna pojava, već masovno ponašanje u adolescentskoj populaciji, s jasnim pokazateljima rane rizičnosti i mogućeg razvoja ovisnosti.

3. Kockanje kao „nevidljiva“ ovisnost

Za razliku od ovisnosti o supstancama, kockanje:

ne ostavlja vidljive fizičke tragove,
često prolazi ispod radara roditelja i nastavnika,
percipira se kao zabava, a ne kao rizično ponašanje.

Upravo zbog toga kockanje se često razvija neprimijećeno, dok se prvi problemi u funkcioniranju (škola, odnosi, novac) javljaju tek u kasnijoj fazi.

Istraživanje potvrđuje da je prvi doticaj s kockanjem čest već u srednjoškolskoj dobi, što naglašava potrebu za ranom prevencijom.

4. Online kockanje i videoigre – nova vrata ulaska u ovisnost

Posebno zabrinjavaju podaci vezani uz online kockanje, koje je nakon pandemije dodatno poraslo:

21,8 % učenika sudjelovalo je u internetskom sportskom klađenju
20,1 % učenika u internetskom casinu
27,9 % učenika kockalo je kroz videoigre za novac ili neku drugu vrijednost

Ovi podaci jasno pokazuju da se granice između videoigara, zabave i kockanja brišu, čime se ponašajna ovisnost:

normalizira,
uvodi u svakodnevne digitalne navike,
postaje teško prepoznatljiva kao problem.

5. Psihološki čimbenici i rizični profili

Istraživanje je identificiralo psihološke osobine koje su povezane s većim rizikom kockanja:

niža savjesnost,
niža emocionalna stabilnost,
izraženo traženje uzbuđenja.

Također su utvrđene razlike:

između starijih i mlađih učenika (stariji kockaju više),
između mladića i djevojaka (mladići kockaju više),
ali ne i između gimnazija i strukovnih škola, što ukazuje da je problem široko rasprostranjen bez obzira na obrazovni smjer.

Ovi nalazi potvrđuju da prevencija mora biti razvojno i psihološki prilagođena, a ne univerzalna i generička.

6. Normalizacija kockanja i socijalni “kredit”

Jedan od ključnih nalaza istraživanja i terenskog rada u školama jest da je kockanje među mladima:

viđeno kao zabavno,
društveno prihvaćeno,
povezano sa statusom i “socijalnim kreditom” među vršnjacima.

Dodatno je uočeno:

socijalno poželjno odgovaranje,
vršnjačko poticanje davanja lažnih odgovora,
što ukazuje na podcjenjivanje problema i nisku percepciju rizika.

Ovakav kontekst čini klasične zabrane i restrikcije nedostatnima bez paralelnog rada na stavovima, normama i razlozima kockanja.

7. Uloga škole, roditelja i sustava

Istraživanje jasno naglašava potrebu za:

boljom edukacijom učenika o posljedicama kockanja,
jačanjem kompetencija roditelja u prepoznavanju ranih znakova,
osnaživanjem nastavnika i stručnih suradnika u školama.

Unatoč zakonskim promjenama (npr. ograničenje oglašavanja), autori istraživanja ističu da su takve mjere nedovoljne ako se ne adresiraju uzroci i motivi kockanja kod mladih.

8. Identificirane potrebe zajednice

Na temelju ovog istraživanja identificirane su sljedeće ključne potrebe:

Rana i sustavna prevencija ponašajnih ovisnosti već u osnovnoj i srednjoj školi
Razvoj specifičnih preventivnih programa za kockanje, a ne samo općih programa ovisnosti
Fokus na online kockanje i kockanje kroz videoigre
Jačanje životnih i samoregulacijskih vještina (kontrola impulsa, donošenje odluka, upravljanje uzbuđenjem)
Rad na stavovima, normama i percepciji rizika, a ne samo na informiranju
Edukacija i uključivanje roditelja i školskog sustava
Razvoj alata za samoprocjenu i rano prepoznavanje rizičnih obrazaca
Destigmatizacija problema i poticanje traženja pomoći

9. Zaključak

Ova analiza potvrđuje da je kockanje među srednjoškolcima u Hrvatskoj raširen, normaliziran i ozbiljan javnozdravstveni problem, s jasnim pokazateljima rane rizičnosti i potencijalnog razvoja ovisnosti. Posebno zabrinjava snažna povezanost kockanja s digitalnim okruženjem i videoigrama, kao i društvena percepcija kockanja kao zabave bez posljedica.

Nalazi snažno upućuju na potrebu razvoja inovativnih, psihološki utemeljenih i interaktivnih preventivnih programa, koji kombiniraju edukaciju, razvoj životnih vještina, samopomoć i pravovremenu podršku mladima, roditeljima i školama.

Ciljevi i mjere prevencije

proizašli iz istraživanja o kockanju i klađenju među srednjoškolcima

(ponašajne ovisnosti – perspektiva mladih, škole i digitalnog okruženja)

OPĆI CILJ

Smanjiti prevalenciju i rizične obrasce kockanja i klađenja među srednjoškolcima te spriječiti razvoj ponašajne ovisnosti kroz ranu, psihološki utemeljenu i razvojno prilagođenu prevenciju koja uključuje mlade, roditelje, škole i zajednicu.

SPECIFIČNI CILJEVI I MJERE PREVENCIJE

1. Odgoditi i smanjiti prvi kontakt s kockanjem i klađenjem u adolescenciji

Opis problema iz izvora:
Kockanje započinje već u srednjoškolskoj dobi, pri čemu je velika većina učenika imala barem jedno iskustvo u kratkom vremenskom razdoblju.

Specifični cilj 1:
Smanjiti učestalost prvog kontakta s kockanjem i klađenjem te odgoditi ulazak mladih u rizične obrasce ponašanja.

Mjere prevencije:

razvoj ranih preventivnih programa u osnovnim i srednjim školama,
jasno i razvojno primjereno informiranje o prirodi ponašajnih ovisnosti,
naglašavanje razlika između zabave i rizičnog ponašanja,
uvođenje teme kockanja kao sastavnog dijela prevencije ovisnosti.

2. Smanjiti normalizaciju kockanja kao „zabavne“ i društveno prihvaćene aktivnosti

Opis problema iz izvora:
Kockanje je među mladima često percipirano kao zabavno i društveno poželjno ponašanje koje donosi “socijalni kredit”.

Specifični cilj 2:
Promijeniti stavove i društvene norme koje kockanje prikazuju kao bezopasnu ili poželjnu aktivnost.

Mjere prevencije:

edukativni sadržaji koji razbijaju mitove o kockanju,
rad na prepoznavanju manipulativnih elemenata igara na sreću,
poticanje kritičkog promišljanja o društvenim porukama i oglašavanju,
uključivanje vršnjačkih perspektiva u preventivne poruke.

3. Spriječiti razvoj rizičnih i problematičnih obrazaca kockanja

Opis problema iz izvora:
Značajan udio učenika već sudjeluje u ozbiljnijim oblicima kockanja, a dio se može svrstati u skupinu potencijalno rizičnih kockara.

Specifični cilj 3:
Smanjiti prijelaz iz eksperimentiranja u učestalo i rizično kockanje.

Mjere prevencije:

razvoj alata za samoprocjenu kockarskih ponašanja,
edukacija o znakovima gubitka kontrole i rizičnih obrazaca,
poticanje samorefleksije o motivima kockanja,
pružanje jasnih smjernica za traženje pomoći.

4. Adresirati online kockanje i kockanje kroz videoigre

Opis problema iz izvora:
Online kockanje, osobito kroz videoigre, predstavlja najčešći oblik kockanja među mladima.

Specifični cilj 4:
Smanjiti rizike povezane s online kockanjem i “gamblifikacijom” videoigara.

Mjere prevencije:

edukacija o mehanizmima online kockanja i nagrađivanja,
razvoj digitalne i financijske pismenosti,
osvještavanje granica između videoigara i igara na sreću,
poticanje odgovornog i uravnoteženog korištenja digitalnih sadržaja.

5. Jačati životne i samoregulacijske vještine mladih

Opis problema iz izvora:
Kockanje je povezano s osobinama poput traženja uzbuđenja, slabije samokontrole i emocionalne nestabilnosti.

Specifični cilj 5:
Ojačati zaštitne psihološke čimbenike koji smanjuju sklonost ponašajnim ovisnostima.

Mjere prevencije:

razvoj vještina upravljanja impulsima i uzbuđenjem,
jačanje emocionalne regulacije i tolerancije na frustraciju,
poticanje donošenja dugoročnih i odgovornih odluka,
korištenje iskustvenih i interaktivnih metoda učenja.

6. Unaprijediti rano prepoznavanje „nevidljive“ ovisnosti

Opis problema iz izvora:
Kockanje nema vidljive fizičke znakove, zbog čega često ostaje neprepoznato do uznapredovale faze.

Specifični cilj 6:
Povećati sposobnost mladih i odraslih da prepoznaju rane znakove problematičnog kockanja.

Mjere prevencije:

edukacija učenika o psihološkim i ponašajnim signalima rizika,
osnaživanje roditelja i nastavnika za uočavanje promjena u ponašanju,
razvoj jasnih smjernica za reagiranje i upućivanje,
destigmatizacija traženja pomoći.

7. Ojačati ulogu škole kao ključnog okruženja prevencije

Opis problema iz izvora:
Škole predstavljaju važno mjesto za rano prepoznavanje, ali često nemaju dovoljno alata ili strukture za intervenciju.

Specifični cilj 7:
Povećati kapacitete škola za prevenciju i ranu intervenciju u području kockanja.

Mjere prevencije:

edukacija stručnih suradnika i nastavnika,
razvoj školskih preventivnih programa,
suradnja s roditeljima i vanjskim službama,
uvođenje jasnih protokola postupanja.

8. Uključiti roditelje kao aktivne sudionike prevencije

Opis problema iz izvora:
Roditelji često nisu svjesni razmjera i oblika kockanja među mladima, osobito online.

Specifični cilj 8:
Povećati roditeljsku informiranost, uključenost i kompetencije u prevenciji kockanja.

Mjere prevencije:

edukacija roditelja o suvremenim oblicima kockanja,
jačanje roditeljskih vještina komunikacije i nadzora,
poticanje otvorenog razgovora u obitelji,
osnaživanje roditelja za pravovremeno reagiranje.

Završna napomena

Ciljevi i mjere prevencije proizašli iz ovog istraživanja jasno pokazuju da je kockanje među srednjoškolcima raširena, normalizirana i visoko rizična ponašajna ovisnost koja zahtijeva ciljane, specifične i psihološki utemeljene preventivne intervencije. Poseban naglasak stavlja se na online okruženje, razvoj životnih vještina i ranu detekciju, što ovaj set ciljeva čini ključnim dijelom buduće sintezne analize potreba zajednice.

Matrica: Analizirana potreba → Preventivni odgovor → Očekivani učinak

ponašajna ovisnost o kockanju i klađenju među srednjoškolcima

1. Rani i masovni ulazak srednjoškolaca u kockanje

Identificirana potreba
Velika većina srednjoškolaca sudjelovala je u barem jednoj aktivnosti kockanja u kratkom vremenskom razdoblju, što ukazuje na rani i široko rasprostranjen ulazak u ponašanje s ovisničkim potencijalom.

Preventivni odgovor
Razvoj ranih i sustavnih preventivnih programa usmjerenih na učenike osnovnih i srednjih škola koji jasno adresiraju kockanje kao rizično ponašanje.

Očekivani učinak
Odgoda prvog kontakta s kockanjem i smanjenje ukupne prevalencije kockanja među mladima.

2. Normalizacija kockanja kao zabavne i društveno prihvatljive aktivnosti

Identificirana potreba
Kockanje se među mladima percipira kao zabava koja donosi socijalni status, uz nisku razinu percepcije rizika.

Preventivni odgovor
Preventivne intervencije usmjerene na promjenu stavova i društvenih normi kroz edukaciju, refleksiju i vršnjački rad.

Očekivani učinak
Smanjena društvena prihvaćenost kockanja i povećana kritičnost mladih prema tom ponašanju.

3. Prijelaz iz eksperimentiranja u rizične obrasce kockanja

Identificirana potreba
Značajan dio učenika sudjeluje u ozbiljnijim oblicima kockanja, a dio pokazuje obilježja potencijalno rizičnog kockanja.

Preventivni odgovor
Razvoj alata i edukativnih sadržaja za rano prepoznavanje rizičnih obrazaca i poticanje samoregulacije.

Očekivani učinak
Smanjen prijelaz u rizične i problematične oblike kockanja te ranije traženje pomoći.

4. Široka rasprostranjenost online kockanja i kockanja kroz videoigre

Identificirana potreba
Online oblici kockanja, osobito kroz videoigre, predstavljaju najčešći i najmanje prepoznat oblik rizičnog ponašanja.

Preventivni odgovor
Preventivni programi usmjereni na digitalnu, financijsku i medijsku pismenost te razumijevanje mehanizama online kockanja.

Očekivani učinak
Smanjeni rizici povezani s online kockanjem i jasnije razlikovanje između zabave i rizičnog ponašanja.

5. Nedovoljno razvijene životne i samoregulacijske vještine

Identificirana potreba
Kockanje je povezano s traženjem uzbuđenja, slabijom kontrolom impulsa i poteškoćama u emocionalnoj regulaciji.

Preventivni odgovor
Razvoj preventivnih intervencija usmjerenih na jačanje samokontrole, upravljanje uzbuđenjem i donošenje odgovornih odluka.

Očekivani učinak
Povećana otpornost mladih na rizična ponašanja i smanjena sklonost ponašajnim ovisnostima.

6. „Nevidljivost“ ponašajne ovisnosti i kasna detekcija problema

Identificirana potreba
Zbog izostanka fizičkih znakova, kockanje često ostaje neprepoznato sve do ozbiljnijih posljedica.

Preventivni odgovor
Edukacija mladih, roditelja i školskog osoblja o psihološkim i ponašajnim znakovima rizičnog kockanja.

Očekivani učinak
Ranije prepoznavanje problema i pravovremena intervencija prije razvoja težih posljedica.

7. Nedovoljna uključenost škole u sustavnu prevenciju kockanja

Identificirana potreba
Škole često nemaju dovoljno strukturirane alate i programe za adresiranje ponašajnih ovisnosti.

Preventivni odgovor
Jačanje kapaciteta škola kroz edukaciju stručnih djelatnika, preventivne programe i jasne protokole postupanja.

Očekivani učinak
Povećana uloga škole u ranom prepoznavanju i prevenciji kockanja među učenicima.

8. Nedovoljna informiranost i uključenost roditelja

Identificirana potreba
Roditelji često nisu svjesni razmjera i suvremenih oblika kockanja, osobito u online okruženju.

Preventivni odgovor
Edukacija i osnaživanje roditelja za prepoznavanje rizika, komunikaciju s djecom i pravovremeno reagiranje.

Očekivani učinak
Jači obiteljski zaštitni čimbenici i smanjen rizik razvoja ponašajne ovisnosti.

9. Stigma i podcjenjivanje ozbiljnosti kockanja

Identificirana potreba
Kockanje se često ne doživljava kao ozbiljan problem, što smanjuje spremnost na traženje pomoći.

Preventivni odgovor
Destigmatizirajuće poruke i preventivni sadržaji koji kockanje prepoznaju kao rizično ponašanje koje se može prevenirati i mijenjati.

Očekivani učinak
Veća otvorenost mladih za razgovor, samoprocjenu i uključivanje u preventivne programe.

Završna napomena

Ova matrica jasno potvrđuje da je kockanje među srednjoškolcima raširena, normalizirana i visokorizična ponašajna ovisnost koja zahtijeva ciljane, razvojno prilagođene i psihološki utemeljene preventivne odgovore.

Izvor analize:

https://www.srednja.hr/faks/studentice-istrazile-ozbiljnu-ovisnost-srednjoskolaca-cak-86-posto-ucenika-je-to-nedavno-probalo/

Vrijeme analize:

Siječanj 2026.

Analizirao:

HUHIV

ANALIZA POTREBA ZAJEDNICE

Rizična ponašanja, ovisnosti i kapaciteti odgovora u lokalnoj zajednici (na temelju polustrukturiranih intervjua s djelatnicima udruga koje se bave temama ovisnosi u zajednici)

1. Polazište i metodološki okvir analize

Analiza potreba zajednice izrađena je na temelju kvalitativnog mapiranja lokalne zajednice u području prevencije ovisnosti i smanjenja šteta, koje je obuhvatilo uvid u postojeće usluge, iskustva stručnjaka i praktičara te prepoznate obrasce rizičnih ponašanja u stvarnom radu s korisnicima. Metodološki okvir mapiranja temeljio se na analizi praksi, opažanjima iz neposrednog rada te procjeni potreba različitih skupina u riziku, s posebnim naglaskom na mlade.

Takav pristup omogućio je sagledavanje ovisnosti ne kao izoliranog problema pojedinca, već kao procesa koji se razvija u specifičnom socijalnom, emocionalnom i okolišnom kontekstu, te otkrivanje praznina između postojećih preventivnih odgovora i stvarnih potreba zajednice.

2. Razumijevanje ovisnosti i rizičnih ponašanja u zajednici

Jedan od temeljnih nalaza mapiranja jest da se ovisnost u praksi prepoznaje kao složena i višedimenzionalna pojava, u kojoj se isprepliću biološki, psihološki i socijalni čimbenici. Rizična ponašanja rijetko se pojavljuju kao slučajni ili izolirani događaji; ona su često odgovor na emocionalni stres, socijalnu nesigurnost, osjećaj nepripadanja ili nedostatak funkcionalnih strategija suočavanja.

Stručnjaci i praktičari uključeni u mapiranje ističu da su rizična ponašanja kod mladih često:

način samoregulacije emocija,
oblik prilagodbe pritiscima okoline,
sredstvo postizanja pripadnosti ili olakšanja.

Ovakvo razumijevanje jasno ukazuje da preventivne intervencije moraju ići dalje od informiranja o štetnosti te uključivati razvoj osobnih i socijalnih kapaciteta mladih.

3. Obrasci rizičnih ponašanja i specifičnosti populacija u riziku

Mapiranje potreba pokazuje da se u lokalnoj zajednici istodobno pojavljuju različiti oblici rizičnih ponašanja, koji se često međusobno preklapaju. Uz uporabu psihoaktivnih tvari, sve su prisutniji i oblici ponašajnih ovisnosti te rizična ponašanja povezana s digitalnim okruženjem.

Posebno je naglašeno da mladi u riziku:

ulaze u rizična ponašanja ranije nego što to bilježe formalni sustavi,
često nisu prepoznati u ranim fazama razvoja problema,
razvijaju obrasce ponašanja prije nego što dođu u kontakt s institucijama pomoći.

Ovi nalazi potvrđuju da značajan dio rizičnih ponašanja ostaje “ispod radara” formalnih sustava, što naglašava potrebu za ranim, dostupnim i niskopražnim preventivnim oblicima podrške.

4. Socijalni i okolišni kontekst kao čimbenik rizika

Kvalitativni uvidi iz mapiranja jasno ukazuju na snažan utjecaj šireg socijalnog i okolišnog konteksta na razvoj ovisnosti i rizičnih ponašanja. Među ključnim čimbenicima rizika identificirani su:

socio-ekonomska nesigurnost,
nezaposlenost i isključenost iz obrazovanja ili rada,
socijalna izolacija i slabe mreže podrške,
nedostatak strukturiranih i smislenih aktivnosti u zajednici.

Ovi čimbenici djeluju kumulativno i stvaraju okruženje u kojem rizična ponašanja postaju dostupna, prihvatljiva ili funkcionalna za pojedinca. Mapiranje pokazuje da prevencija mora obuhvatiti i širi kontekst života mladih, a ne se zadržati isključivo na individualnoj razini.

5. Pregled postojećih usluga i identificirane praznine

Analiza postojećih programa i usluga u zajednici pokazuje da određeni oblici prevencije i smanjenja šteta postoje, no da su često:

fragmentirani i nepovezani,
ograničenog dosega i trajanja,
nedovoljno integrirani s mentalnim zdravljem, socijalnom skrbi i obrazovnim sustavom.

Stručnjaci uključeni u mapiranje naglašavaju da mnogi programi ostaju fokusirani na posljedice, dok su potrebe za:

emocionalnom podrškom,
razvojem socijalnih i životnih vještina,
resocijalizacijom i reintegracijom
nedovoljno sustavno adresirane.

Ovakva struktura usluga dovodi do toga da se mladi često uključuju u sustave pomoći tek nakon eskalacije problema.

6. Ključne identificirane potrebe zajednice

Na temelju mapiranja potreba i analize dostupnih usluga, u zajednici su identificirane sljedeće ključne potrebe:

razvoj integriranih preventivnih intervencija koje povezuju prevenciju ovisnosti, mentalno zdravlje i socijalnu podršku,
jačanje životnih i socioemocionalnih vještina kao temeljne prevencijske strategije,
razvoj interaktivnih i mladima prilagođenih metoda rada,
osiguravanje pravovremene, dostupne i povjerljive podrške mladima u riziku,
jačanje kapaciteta zajednice za rano prepoznavanje i reagiranje,
smanjenje stigme i poticanje traženja pomoći.

7. Zaključak analize potreba zajednice

Analiza potreba zajednice, temeljena na mapiranju lokalnih kapaciteta i iskustava stručnjaka iz prakse, potvrđuje da su ovisnosti i rizična ponašanja dinamični, višedimenzionalni i snažno povezani s razvojnim i socijalnim kontekstom mladih. Prevencija stoga zahtijeva pristup koji istodobno jača individualne kapacitete mladih, njihovu okolinu i dostupnost podrške u zajednici.

Nalazi ove analize dodatno potvrđuju opravdanost razvoja sveobuhvatnih, integriranih i inovativnih preventivnih programa koji kombiniraju edukaciju, razvoj životnih vještina, samopomoć i pravovremenu podršku, u skladu sa stvarnim potrebama lokalne zajednice.

CILJEVI I MJERE PREVENCIJE

Temeljeni na analizi potreba lokalne zajednice (mapiranje potreba)

OPĆI CILJ

Ojačati kapacitete lokalne zajednice za prevenciju ovisnosti i rizičnih ponašanja kroz integrirane, pravovremene i razvojno prilagođene intervencije usmjerene na djecu i mlade u riziku.

SPECIFIČNI CILJEVI I MJERE

1. Poboljšati rano prepoznavanje rizičnih ponašanja među mladima

Polazište iz analize
Rizična ponašanja kod mladih često se razvijaju prije nego što ih formalni sustavi prepoznaju, što dovodi do kasne intervencije.

Specifični cilj 1

Unaprijediti sposobnost zajednice za rano prepoznavanje rizičnih obrazaca ponašanja kod djece i mladih.

Mjere prevencije

jačanje znanja mladih o ranim znakovima rizičnih ponašanja
osnaživanje roditelja i relevantnih dionika za uočavanje promjena u ponašanju
razvoj jasnih smjernica za reagiranje u ranoj fazi problema
destigmatizacija razgovora o rizičnim ponašanjima i traženju pomoći

2. Smanjiti razvoj rizičnih ponašanja kao strategije samoregulacije

Polazište iz analize
Mladi često koriste rizična ponašanja kao odgovor na stres, emocionalne poteškoće i pritiske okoline.

Specifični cilj 2

Smanjiti oslanjanje mladih na rizična ponašanja kao način suočavanja s emocionalnim i socijalnim izazovima.

Mjere prevencije

razvoj vještina emocionalne regulacije i upravljanja stresom
jačanje samosvijesti i razumijevanja vlastitih emocija
razvoj alternativnih, zdravih strategija nošenja s pritiscima
interaktivne metode učenja temeljene na stvarnim životnim situacijama

3. Ojačati životne i socioemocionalne vještine kao zaštitne čimbenike

Polazište iz analize
Nedostatak razvijenih životnih vještina identificiran je kao ključni čimbenik rizika.

Specifični cilj 3

Razviti i ojačati ključne životne i socioemocionalne vještine kod djece i mladih.

Mjere prevencije

razvoj asertivnosti i otpornosti na vršnjački pritisak
jačanje vještina donošenja odluka i rješavanja problema
poticanje kritičkog mišljenja i samopouzdanja
učenje kroz iskustvo, refleksiju i praktične primjere

4. Unaprijediti dostupnost i prihvatljivost preventivnih oblika podrške

Polazište iz analize
Mladi u riziku često nemaju pravovremen ili jednostavan pristup podršci.

Specifični cilj 4

Povećati dostupnost, vidljivost i prihvatljivost preventivnih oblika podrške u zajednici.

Mjere prevencije

razvoj niskopražnih, povjerljivih oblika podrške
integracija edukacije, samopomoći i savjetodavne podrške
jasno usmjeravanje prema postojećim službama i resursima
prilagodba sadržaja jeziku, potrebama i navikama mladih

5. Ojačati ulogu obitelji i zajednice u prevenciji

Polazište iz analize
Kvaliteta obiteljskih odnosa i podrška zajednice ključni su zaštitni čimbenici.

Specifični cilj 5

Povećati uključenost i kompetencije roditelja i zajednice u prevenciji rizičnih ponašanja.

Mjere prevencije

edukacija roditelja o suvremenim oblicima rizika
jačanje komunikacijskih vještina unutar obitelji
osnaživanje lokalne zajednice za preventivno djelovanje
povezivanje formalnih i neformalnih oblika podrške

6. Razviti integrirani i održivi preventivni pristup u zajednici

Polazište iz analize
Postojeći programi često su fragmentirani i nedovoljno povezani.

Specifični cilj 6

Razviti integrirani preventivni pristup koji povezuje različite sektore i razine djelovanja.

Mjere prevencije

povezivanje prevencije ovisnosti, mentalnog zdravlja i socijalne podrške
razvoj koordiniranih preventivnih modela u zajednici
jačanje međusektorske suradnje
kontinuirano praćenje potreba i prilagodba intervencija

Završna napomena

Ovi ciljevi i mjere predstavljaju izravni odgovor na identificirane potrebe lokalne zajednice, temeljene na kvalitativnom mapiranju prakse i iskustava stručnjaka. Oni čine operativni okvir za razvoj preventivnih intervencija koje su istodobno realne, prilagođene i održive.

MATRICA PREVENTIVNOG ODGOVORA

Analiza potreba → Preventivni odgovor → Očekivani učinak

(temeljena na mapiranju potreba lokalne zajednice)

1. Kasno prepoznavanje rizičnih ponašanja među mladima

Identificirana potreba
Rizična ponašanja kod djece i mladih često se razvijaju prije nego što ih formalni sustavi i okolina prepoznaju, što dovodi do zakašnjele intervencije.

Preventivni odgovor
Razvoj mehanizama za rano prepoznavanje rizičnih obrazaca kroz edukaciju mladih, roditelja i dionika u zajednici te jasne smjernice za reagiranje.

Očekivani učinak
Ranija identifikacija rizičnih ponašanja i pravovremena intervencija prije razvoja ozbiljnijih problema.

2. Korištenje rizičnih ponašanja kao strategije samoregulacije

Identificirana potreba
Mladi koriste rizična ponašanja kao način nošenja sa stresom, emocionalnim poteškoćama i socijalnim pritiscima.

Preventivni odgovor
Intervencije usmjerene na razvoj emocionalne regulacije, upravljanje stresom i razvoj zdravih strategija suočavanja.

Očekivani učinak
Smanjena potreba za rizičnim ponašanjima kao mehanizmom samoregulacije i povećana emocionalna otpornost mladih.

3. Nedovoljno razvijene životne i socioemocionalne vještine

Identificirana potreba
Nedostatak ključnih životnih vještina povećava osjetljivost mladih na rizična ponašanja.

Preventivni odgovor
Programi usmjereni na razvoj asertivnosti, donošenja odluka, rješavanja problema i otpornosti na pritiske okoline.

Očekivani učinak
Jačanje zaštitnih čimbenika i smanjenje sklonosti rizičnim ponašanjima.

4. Ograničena dostupnost mladima prihvatljivih oblika podrške

Identificirana potreba
Mladi u riziku često nemaju lak, povjerljiv i pravovremen pristup preventivnoj podršci.

Preventivni odgovor
Razvoj dostupnih, niskopražnih i povjerljivih oblika informiranja, samopomoći i savjetodavne podrške.

Očekivani učinak
Ranije traženje pomoći, veća uključenost mladih i smanjenje eskalacije problema.

5. Nedovoljna uključenost roditelja i obitelji u prevenciju

Identificirana potreba
Roditelji često nisu dovoljno informirani niti osnaženi za prepoznavanje i reagiranje na rizična ponašanja.

Preventivni odgovor
Edukacija roditelja i jačanje obiteljske komunikacije te povezivanje obitelji s resursima u zajednici.

Očekivani učinak
Jačanje obiteljskih zaštitnih čimbenika i smanjenje rizičnih ponašanja kod mladih.

6. Fragmentiranost preventivnih aktivnosti u zajednici

Identificirana potreba
Preventivni programi i usluge nisu dovoljno povezani i koordinirani.

Preventivni odgovor
Razvoj integriranog preventivnog pristupa koji povezuje mentalno zdravlje, prevenciju ovisnosti i socijalnu podršku.

Očekivani učinak
Učinkovitiji, održiviji i koordiniran preventivni sustav u lokalnoj zajednici.

Završna napomena

Ova matrica predstavlja operativni sažetak analize potreba i preventivnog odgovora lokalne zajednice, te je u potpunosti usklađena s prethodno izrađenim ciljevima i mjerama. Omogućuje jasno povezivanje potreba s konkretnim odgovorima i očekivanim učincima te čini čvrstu osnovu za daljnju projektnu razradu.

Izvor analize:

Polustrukturirani intervjui sa djelatnicima lokalnih udruga u području ovisnosti

Vrijeme analize:

Siječanj 2026.

Analizirao:

HUHIV

MAPIRANJE POTREBA LOKALNE ZAJEDNICE U PODRUČJU PREVENCIJE OVISNOSTI I SMANJENJA ŠTETA sufinanciralo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih u sklopu projekta „Zdravlje na dlanu: Zajedno protiv rizičnih ponašanja i ovisnosti“ (studeni 2025. – studeni 2027.)

Programske aktivnosti provode se uz financijsku podršku Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Sadržaj internetske stranice i mobilne aplikacije u isključivoj je odgovornosti udruge i ni pod kojim uvjetima ne može se smatrati kao odraz stajališta Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih.

Izbornik

Mapiranje potreba lokalne zajednice 2026

JEDINSTVENA SINTEZNA MATRICA

Analizirana potreba → Preventivni odgovor → Očekivani učinak

1. Rana izloženost djece i mladih rizičnim ponašanjima

2. Normalizacija alkohola, droga i kockanja u adolescentskoj kulturi

3. Prijelaz iz eksperimentiranja u rizične i ovisničke obrasce

4. Kombiniranje supstanci i višestruki rizični obrasci (polikonzumacija)

5. Nedovoljno razvijene životne i socioemocionalne vještine

6. Digitalno okruženje koje normalizira rizična ponašanja

7. „Nevidljivost“ ponašajnih ovisnosti i kasna detekcija

8. Nedovoljna uključenost roditelja u prevenciju

9. Kašnjenje uključivanja mladih u sustave podrške

10. Potreba za integriranim i sveobuhvatnim preventivnim pristupom

Završna napomena

Ciljevi i mjere prevencije

proizašli iz analize potreba zajednice – korisnici CheckPoint Zagreb (HUHIV)

OPĆI CILJ

SPECIFIČNI CILJEVI I MJERE PREVENCIJE

1. Povećati razinu znanja i svijesti mladih o povezanosti uporabe alkohola i droga s rizičnim ponašanjima

2. Jačati životne vještine mladih kao ključni zaštitni čimbenik u prevenciji ovisnosti

3. Omogućiti mladima alate za samopomoć i rano prepoznavanje rizičnih obrazaca ponašanja

4. Osigurati pravovremenu podršku i usmjeravanje mladih prema dostupnim oblicima pomoći

5. Razviti ciljane preventivne intervencije za mlade s ponavljanim i složenim rizičnim obrascima

6. Smanjiti stigmu povezanu s ovisnostima i rizičnim ponašanjima među mladima

Matrica: Analizirana potreba → Preventivni odgovor → Očekivani učinak

korisnici CheckPoint Zagreb (HUHIV)

1. Nedovoljna svijest mladih o povezanosti alkohola i droga s rizičnim ponašanjima

2. Česta konzumacija alkohola u situacijama koje povećavaju zdravstveni rizik

3. Uporaba droga u kontekstu rizičnih ponašanja

4. Nedostatak razvijenih životnih vještina kao zaštitnih čimbenika

5. Ograničena dostupnost alata za samopomoć i rano prepoznavanje problema

6. Složeni obrasci visokog rizika kod dijela mladih

7. Nedovoljna informiranost o dostupnim oblicima podrške

8. Stigma povezana s ovisnostima i rizičnim ponašanjima

Završna napomena

Matrica: Analizirana potreba → Preventivni odgovor → Očekivani učinak

temeljena na nacionalnim rezultatima ESPAD 2024 (Hrvatska)

1. Rani početak konzumacije sredstava ovisnosti u adolescenciji

2. Normalizacija pušenja i uporabe e-cigareta među mladima

3. Visoka dostupnost i prihvaćenost alkohola u adolescentskoj dobi

4. Eksperimentiranje s psihoaktivnim drogama u ranoj dobi

5. Nedovoljno razvijene životne vještine kao zaštitni čimbenici

6. Visoka izloženost ponašajnim ovisnostima u digitalnom okruženju

7. Nedostatak alata za samoprocjenu i rano prepoznavanje problema

8. Nedovoljna uključenost roditelja i zajednice u prevenciju

9. Stigma povezana s ovisnostima i rizičnim ponašanjima

Završna napomena

Ciljevi i mjere prevencije

proizašli iz kliničkih i preventivnih uvida o rastućoj uporabi kokaina među adolescentima

OPĆI CILJ

SPECIFIČNI CILJEVI I MJERE PREVENCIJE

1. Odgoditi prvi kontakt s kokainom i psihostimulansima u adolescenciji

2. Smanjiti normalizaciju kokaina kao „rekreativne“ ili „povremene“ droge

3. Spriječiti kombiniranje alkohola i kokaina te polikonzumaciju

4. Jačati životne i socioemocionalne vještine kao ključne zaštitne čimbenike

5. Poboljšati rano prepoznavanje rizičnih obrazaca i “crvenih zastavica”

6. Ojačati ulogu roditelja kao ključnog zaštitnog čimbenika

7. Unaprijediti ranu intervenciju i upućivanje kroz sustave odgoja, zdravstva i socijalne skrbi

8. Smanjiti utjecaj rizičnih online i vršnjačkih poruka o uporabi droga

Završna napomena

Matrica: Analizirana potreba → Preventivni odgovor → Očekivani učinak

rastuća uporaba kokaina i psihostimulansa među adolescentima (klinička i preventivna perspektiva)

1. Spuštanje dobi prvog kontakta s kokainom i psihostimulansima

2. Normalizacija kokaina kao „povremene“ ili „rekreativne“ droge

3. Kombiniranje alkohola i kokaina kao obrazac povećanog rizika

4. Socijalni konteksti ulaska u uporabu (vršnjaci, „počasti“, grupna kupnja)

5. Brz razvoj tolerancije, gubitka kontrole i sekundarnih šteta

6. Nedovoljno rano prepoznavanje rizičnih obrazaca

7. Ograničena uključenost škola u ranu intervenciju

8. Nedovoljna roditeljska uključenost i nadzor u adolescenciji

9. Utjecaj online okruženja i vršnjačkih poruka koje afirmiraju uporabu droga

Završna napomena

Matrica: Analizirana potreba → Preventivni odgovor → Očekivani učinak

ponašajna ovisnost o kockanju i klađenju među srednjoškolcima

1. Rani i masovni ulazak srednjoškolaca u kockanje

2. Normalizacija kockanja kao zabavne i društveno prihvatljive aktivnosti

3. Prijelaz iz eksperimentiranja u rizične obrasce kockanja

4. Široka rasprostranjenost online kockanja i kockanja kroz videoigre

5. Nedovoljno razvijene životne i samoregulacijske vještine